Osjetna percepcija, također nazvana osjetilna percepcija, je stjecanje razumijevanja ili svjesnosti onoga što se događa ili prisutno u okolnom okruženju. To se događa kada osoba skuplja, organizira i interpretira dijelove osjetilnih informacija. Ovo je složen zadatak koji je duboko povezan s živčanim sustavom tijela.
Srce osjetilne percepcije su osjetilni organi kao što su oči, koža i uši. Ti organi u biti služe kao sučelje između mozga i okoline. Nakon što ti organi dobiju dio podataka, složeni signali se šalju u mozak kroz živčani sustav. Mozak tumači te signale tako da podaci imaju značenje.
Način na koji mozak tumači informacije iz osjetilnih organa tijela je nevjerojatno složen. Strukture u racionalnim i emocionalnim centrima mozga doprinose čuvanju sjećanja na informacije koje osoba dobiva. Ova sjećanja omogućuju ljudima da uspoređuju različite stvari, da uče i donose racionalne prosudbe. Na primjer, na temelju iskustava koje osoba ima, može zaključiti je li ono što opaža stvarno ili jednostavno iluzija.
Činjenica da svačiji mozak radi malo drugačije i da ljudi imaju različita iskustva znači da neće svatko interpretirati senzorne podatke na isti način. Klasičan primjer je slika dvije identične siluete lica koje gledaju jedna u drugu s prostorom u sredini. Neki ljudi vide samo siluete. Drugi vide samo prostor između silueta, koji izgleda kao pehar ili šalica. Ovo je intrigantno psiholozima, psihijatrima, liječnicima i drugim stručnjacima kao što su učitelji koji trebaju razumjeti kako je osjetilna percepcija povezana s ponašanjem, zdravljem ili sposobnošću osobe za učenje. Različite funkcije mozga i iskustva također znače da senzorna percepcija nije konstantna, već se oblikuje tijekom vremena kako se sjećanja formiraju.
Tradicionalno, stručnjaci su uvijek uključivali pet glavnih osjetila u osjetilnu percepciju. To uključuje vid, sluh, okus, dodir i miris. Neki stručnjaci vjeruju da osjetilna percepcija uključuje druga manje poznata osjetila. Primjeri toga uključuju ekvilibriocepciju, sposobnost poznavanja položaja tijela i održavanja ravnoteže; propriocepcija, sposobnost da se zna gdje se nalaze dijelovi tijela, a da ih ne vidimo; termocepcija, sposobnost detekcije topline i hladnoće; i vremenska percepcija, što je osjećaj protoka vremena. Još jedno osjetilo za koje se izvorno smatralo da je dio općeg dodira je nocicepcija, ili sposobnost osjećanja boli.
Značajna rasprava je ekstraosjetna percepcija ili ESP. Jednostavna definicija ESP-a je sposobnost prikupljanja podataka izvan uobičajenih osjetila. Na primjer, osoba s ESP-om može znati kada je netko u nevolji, a da nije blizu druge osobe, ili može otkriti prisutnost duha. Mnogi ljudi ne vjeruju da ESP postoji, ali zagovornici se često jako trude objasniti kako iskoristiti ovu vrstu percepcije i time postati svjesniji iznutra i izvana.
Osjetna percepcija javlja se kod mnogih različitih vrsta, ne samo kod ljudi. Način na koji su različite vrste dizajnirane znači da je njihova osjetilna percepcija često drugačija od ljudske. Na primjer, psi imaju njuh koji može biti desetke puta veći od njuha osobe.
S obzirom na sve varijable prisutne u osjetilnoj percepciji, praktički je nemoguće reći da postoji ispravan ili pogrešan način opažanja. Kako ljudi saznaju više o mozgu, razumijevanje osjetilne percepcije će rasti. To može pomoći ljudima da napreduju u više područja, uključujući medicinu, dizajn, obrazovanje, pa čak i oglašavanje i marketing.