Osjetljivost na bol je fiziološki fenomen koji omogućuje nekome da doživi osjećaj kada se događa ili može dogoditi nešto potencijalno štetno za tijelo. Kada posjekotina ubode, vatra gori, a šamar trne, uključuje se osjetljivost. Istraživanja o boli i uključenim mehanizmima pokazala su da ljudi imaju različite stupnjeve osjetljivosti na bol te da brojni čimbenici mogu utjecati na način na koji netko doživljava bol.
Povijesno gledano, mnoge su pretpostavke o osjetljivosti na bol bile ukorijenjene u idejama o relativnoj fizičkoj ili moralnoj snazi. Za osobe s povećanom osjetljivošću rečeno je da su slabi, dok se na manje osjetljive gledalo na jake. Mnoge kulture također su vjerovale da su muškarci manje osjetljivi na bol, a žene više, u skladu s općim društvenim stavovima o rodnom identitetu. Ta su se uvjerenja održala unatoč kontradiktornim dokazima koji su upućivali da je situacija zapravo malo kompliciranija.
U studiji iz 2006. otkrivena je genetska veza s osjetljivošću na bol. Čini se da neki ljudi luče više kemikalije uključene u prijenos signala boli nego drugi zbog prirodne genetske varijacije. Kao rezultat toga, kada su ti ljudi ozlijeđeni, mogu osjetiti ekstremniju bol. Ostale veze s osjetljivošću na bol uključuju neurološke bolesti koje mogu povećati ili smanjiti prag boli kod osobe, kao i neke druge medicinske probleme.
Važna je osjetljivost na akutnu bol. Štiti tijelo od oštećenja upozoravajući mozak na činjenicu da se nešto loše događa, dopuštajući mozgu brzu akciju. Neki ljudi imaju urođeni nedostatak osjetljivosti na bol, što je zapravo ozbiljan problem, jer se mogu prilično ozlijediti a da toga nisu svjesni, a ne prenose se ni unutarnji signali boli, što znači da je dijagnoza stanja poput upala slijepog crijeva možda neće nastupiti na vrijeme.
Kronična bol je drugi problem. Kod kronične boli ljudi nastavljaju primati signale boli iako je izvor boli uklonjen. Na primjer, mnogi amputirani osjećaju dugotrajnu bol jer se neuroni na mjestu amputacije zbune, a njihova zbunjenost se prevodi u bol. Kod kronične boli stalna bol nije poželjna, a lijekovi se mogu koristiti za upravljanje iskustvom boli kako bi pacijent mogao uživati u više funkcionalnosti. Kronična bol može biti iznimno iscrpljujuća za pacijente, a programi upravljanja mogu postati prilično složeni jer pacijenti s vremenom razviju tolerancije ili loše reakcije na lijekove koji se koriste za liječenje boli.