Oslobađajući dokaz je izraz koji se koristi za opisivanje dokaza koji pokazuju da pojedinac optužen za zločin nije kriv za zločin za koji mu se stavlja na teret. Drugim riječima, oslobađajući dokaz je dokaz koji se smatra povoljnim za optuženog, odnosno okrivljenika. To je za razliku od okrivljujućih dokaza, a to je dokaz koji pokazuje ili dokazuje krivnju okrivljenika.
Kada je počinjeno kazneno djelo, odgovornost je policijskih i pravosudnih službenika da utvrde temeljne činjenice slučaja. To može uključivati utvrđivanje koje je kazneno djelo počinjeno, kada se događaj dogodio, tko je mogao počiniti zločin, tko je viktimiziran i postoje li mogući motivi za zločin. Nakon što se prikupe dokazi i donese zaključak o činjenicama slučaja, vlada odlučuje hoće li pojedinca optužiti za počinjenje zločina.
U mnogim pravnim sustavima diljem svijeta okrivljenik ima pravo na suđenje. Tijekom sudskog suđenja, i tužiteljstvo i obrana izlažu svoje strane slučaja sucu ili poroti. Nakon što obje strane završe s iznošenjem svojeg slučaja, sudac ili porota donose odluku o tome je li optuženik kriv ili nije kriv.
Tužiteljstvo će iznijeti dokaze kojima se želi ojačati uvjerenje vlasti u krivnju optuženika. Na primjer, tužitelj može uvesti i ispitati svjedoke koji su promatrali okrivljenika kako je počinio kazneno djelo. Nakon što tužitelj iznese okrivljujuće dokaze koji potvrđuju krivnju okrivljenika, okrivljenik ima mogućnost pobijati i osporiti točnost dokaza optužbe.
Okrivljenik može iznositi svjedoke koji nude drugačiju verziju događaja od svjedoka optužbe. Odbrana može dati svjedoke koji tvrde da optuženi nije bio na području gdje je i kada počinjen zločin. Svjedočenje ovih svjedoka bilo bi osmišljeno tako da dovede u sumnju verziju događaja koju je iznijelo tužiteljstvo i time dokaže nevinost optuženika.
U mnogim pravnim jurisdikcijama od tužitelja se traži da obrani otkrije sve oslobađajuće dokaze otkrivene tijekom procesa otkrivanja. Propust tužitelja da otkrije oslobađajuće dokaze može rezultirati posljedicama kao što su poništavanje postupka, odbacivanje predmeta, ponovno suđenje i žalba na presudu donesenu u glavnom postupku. To također može dovesti do disciplinskih mjera protiv pojedinaca za koje se utvrdi da su uskratili oslobađajuće dokaze.