Riječ otoman može značiti razne stvari. Može se odnositi na bilo što što se odnosi na Osmansko Carstvo, može se koristiti za opisivanje Turčina iz određenog plemena, a može ukazivati i na vrstu tkanine. Za naše potrebe, međutim, usredotočit ćemo se na najčešće korištenu definiciju pojma danas: vrstu namještaja.
Tradicionalno se vjeruje da otoman vuče korijene iz divana, koji je u biti dugačko sjedalo bez naslona ili podstavljena klupa s jastucima na koje se može nasloniti. Zapravo, u nekim dijelovima svijeta pojmovi “divan” i “otoman” još uvijek su zamjenjivi. Divan stil namještaja popularno je korišten u bliskoistočnim vijećnicama vladine agencije zvane Diwan, po kojoj je i dobio ime. Divan je populariziran u Europi 1800-ih.
Međutim, danas, posebno u Sjevernoj Americi, kada se govori o otomanu, obično se govori o niskom, pravokutnom osloncu za noge, obično tapeciranom, koji može poslužiti kao dodatna sjedala ili povremeni stol. Općenito se vjeruje da je pojava manjeg, više minimalističkog “divanskog” komada namještaja zapadnjačka evolucija utjecaja istočnog namještaja na europsko društvo, što je postalo pomalo trend 1800-ih. Vjeruje se da su Osmanlije, barem kakvog ga danas poznajemo, izmislili Turci, već su ga tako zvali u znak poštovanja prema svojim egzotičnim korijenima. Zapravo, otoman najviše podsjeća na marokanski (sjevernoafrički) pouf, koji je debeli jastuk koji se koristi kao sjedalo.
Moderne otomane možete pronaći u gotovo svakoj trgovini namještajem, u raznim veličinama, oblicima, materijalima i cjenovnim razredima. Osmanlija također može biti šuplja i može se koristiti kao škrinje za pohranu. Prekrivene kožom, svilom, platnom ili pamukom, postale su dio većine modernih domova.