Osmolarnost urina je mjera koncentracije otopljenih tvari u litri urina. Mjerenje se radi u litrama iz razloga znanstvene standardizacije čak i u zemljama koje ne koriste metričko mjerenje. U analizi urina, jedan od testova koje će laboratorijski tehničar provesti je test osmolarnosti. Rezultati mogu pružiti važne informacije o zdravstvenom stanju pacijenta i bit će zabilježeni u laboratorijskom zapisu zajedno s ostalim podacima iz uzorka.
U testu osmolarnosti urina, tehničar gleda koncentraciju čestica kao što su urea, natrij i glukoza u mokraći. Ako su koncentracije veće ili niže nego što bi trebale biti, to može ukazivati na zdravstveni problem. Prosječne mjere mogu varirati između pacijenata, a laboratoriji i laboratorij obično će dati referentnu vrijednost kako bi liječnici znali jesu li rezultati visoki ili niski.
Kada je osmolarnost urina niska, to sugerira da bubrezi pacijentice imaju problema s koncentracijom mokraće, a ona može biti u stanju zatajenja bubrega. Vrlo razrijeđen urin također može biti znak upozorenja na dijabetes. Jako razrjeđivanje obično dolazi s pretjeranom žeđom. Bolesnik pije velike količine vode i može osjećati stalan osjećaj žeđi čak i nakon pijenja. Visok osmolarnost urina ukazuje na to da je pacijentov urin previše koncentriran, vjerojatno kao posljedica dehidracije ili šoka.
Liječnici obično naručuju analizu urina kada pacijent ima simptome urinarnog trakta kao što su krvavi urin, učestalo mokrenje ili iznenadna inkontinencija. Test će također uključivati procjenu specifičnih spojeva u mokraći, poput bijelih krvnih stanica koje ukazuju na infekciju. Ako liječnik želi saznati više o tome koliko dobro bubrezi koncentriraju mokraću, može zatražiti test osmolarnosti urina rano ujutro, kada pacijent nije ništa pio nekoliko sati, te ponovno nakon što popije nešto tekućine. Razlika između testova može pokazati koliko dobro bubrezi rade.
Razrijeđen urin nije nužno neposredan razlog za zabrinutost. Liječnik će obaviti razgovor s pacijentom kako bi nabrojio sve simptome i mogao bi uzeti u obzir sve posebne okolnosti koje bi mogle utjecati na osmolarnost urina. Na primjer, ako je pacijent na liječenju od infekcije mokraćnog sustava, liječnik bi očekivao da će urin biti razrijeđen jer pacijent pije puno tekućine. Kontrolni test nakon što je infekcija jasna pomoći će liječniku da utvrdi jesu li se bubrezi uspješno oporavili od infekcije.