Osmotska diureza, ili diureza otopljene tvari, odnosi se na pojačano mokrenje popraćeno dnevnim izlučivanjem otopljene tvari od više od 750 milliosmola. Povećanje filtracije otopljenih tvari koje se ne mogu reapsorbirati u bubrezima, kao što su urea ili glukoza, može dovesti do poremećene reapsorpcije natrija i vode. To dovodi do osmotske diureze. Osmotska diureza dovodi do gubitka vode iz bubrežnog sustava, stoga može uzrokovati hipovolemiju ili abnormalno nizak volumen krvi. Može se pojaviti u bolesnika koji koriste farmakološke diuretike ili u bolesnika koji imaju slabo kontrolirani dijabetes melitus.
Diureza se odnosi na povećanje volumena urina ili mokrenja. Važan je koncept u nefrologiji, posebice zato što se može koristiti za smanjenje volumena krvi u hipervolemijskim stanjima kao što su hipertenzija i edem. U osmotskoj diurezi, tvari koje bubrežni tubuli ne reabsorbiraju lako se zadržavaju u lumenu, uzrokujući porast osmotskog tlaka. Uz fenomen osmoze, gdje voda prolazi kroz polupropusnu membranu u otopinu visoke koncentracije otopljene tvari, voda zatim odlazi u lumen. To dovodi do smanjenja reapsorpcije vode, što rezultira povećanim izlučivanjem urina.
Osmotski diuretici su tvari koje se bubrežni tubuli ne resorbiraju lako. Te tvari uključuju ureu, saharozu i manitol. Manitol uglavnom djeluje na proksimalne tubule i inhibira reapsorpciju vode i otopljene tvari u bubrežnim tubulima povećavajući osmolarnost bubrežne tubularne tekućine. Koristi se u medicinskim stanjima u kojima postoji povećanje količine tjelesnih tekućina kao što su hipertenzija, cerebralni edem, zatajenje bubrega i glaukom. Ponekad se koristi za liječenje predoziranja lijekom aspirinom, bromidima i barbituratima.
Stanja bolesti povezana s neuspjehom bubrega da reapsorbiraju višak otopljenih tvari iz tubularne tekućine također mogu rezultirati osmotskom diurezom. Kod dijabetes melitusa, na primjer, razina glukoze u krvi postaje nenormalno povišena. Kada koncentracija glukoze u krvi dosegne oko 250 miligrama po decilitru, tubuli se reapsorbiraju samo vrlo mala količina glukoze. U ovom trenutku, “maksimum transporta” tubula je prekoračen.
Povećano opterećenje glukozom u bubrezima premašuje kapacitet tubula da reapsorbiraju glukozu. Višak glukoze u tubulima služi kao osmotski diuretik, što dovodi do brzog gubitka tekućine i učestalog mokrenja ili poliurije. Poliurija kod dijabetesa popraćena je polidipsijom, odnosno povećanom učestalošću pijenja. Polidipsija nastaje zbog detekcije visokog izlučivanja urina i aktiviranja mehanizma žeđi.