Osobni narativni esej je vrsta eseja u kojem osoba piše o svojim iskustvima, obično kao narativna priča. Iako netko može pisati o svom mišljenju ili osobnosti u takvom eseju, “narativni” aspekt eseja obično dolazi iz priče. Ova vrsta eseja obično nije fikcija i često se odnosi na stvarne događaje koji su se dogodili piscu ili nekome bliskom piscu. Osobni narativni esej često se koristi u prijavama na fakultete ili za pridruživanje prestižnim grupama, jer takvi eseji procjenjuju sposobnosti pisca i omogućuju nekome da otkrije zanimljive osobne podatke.
Ne postoji jedna tema koja se mora koristiti u pisanju osobnog narativnog eseja, jer većina pisaca bira temu koja za njih ima posebno značenje. Netko bi mogao pisati o smrti voljene osobe, na primjer, kako bi esej iskoristio kao katarzično iskustvo ili kako bi pomogao drugima da pronađu nekoga tko razumije što oni proživljavaju. Osobni narativni esej jednako bi lako mogao biti o nečemu duhovitom što se dogodilo piscu. Tako širok raspon potencijalnih tema može dovesti do toga da takvi eseji budu prilično zanimljivi, iako nekim piscima može biti teško započeti.
Za ljude koji imaju poteškoća započeti s pisanjem bez jasnog osjećaja smjera, osobni narativni esej može biti pomalo zastrašujući. Često je najbolje da netko počne razmišljati o potencijalnim temama. To može učiniti tako da osoba razmišlja o stvarima koje su joj se dogodile i koje su izazvale snažne emocije poput straha, tuge, sreće ili ljutnje. Često je nekome najlakše pisati o nečemu što ga ili ona zanima, a emocionalne veze s temom mogu tu temu učiniti značajnijom za pisca.
Međutim, način na koji je napisan osobni narativni esej često odvaja takva djela od drugih eseja. Osobni narativni esej obično bi trebao imati nešto labaviji stil od informativnih ili argumentiranih eseja, budući da bi narativni aspekti takvih eseja trebali nalikovati proznim djelima fikcije ili publicistike. Pisci mogu koristiti dijalog u takvim esejima, odvajajući ih od eseja napisanih u formalnijem tonu, a pisac može odlučiti ispričati esej ili dopustiti da se naracija odvija kroz perspektivu trećeg lica. U konačnici, osobni narativni esej trebao bi izgledati kao strukturirana pripovijest, s početkom, sredinom i krajem koji govori određenu priču ili prenosi određeno iskustvo.