Osobni videorekorder (PVR), također poznat kao digitalni video rekorder (DVR), elektronički je uređaj koji snima televizijske programe ili filmove na tvrdi disk, a ne na kompaktni disk ili DVD. Nakon što je pohranjen na pogon, program se može gledati izravno s pogona, snimiti na disk ili prenijeti na palac radi prenosivosti, ovisno o PVR-u.
Doveden na tržište 1999. godine, TiVo® je bio jedan od prvih komercijalno dostupnih DVR-a. Nekoliko značajki učinilo je osobni videorekorder popularnim, uključujući mogućnost pauziranja televizije uživo i ponovnog reproduciranja nedavno gledanih scena. Možda najuvjerljivija značajka bila je mogućnost jednostavnog programiranja uređaja na nekoliko različitih načina, što olakšava snimanje željenog programiranja. Na primjer, možete postaviti TiVo da snimi “Sezonsku propusnicu” određene serije, automatski snimajući svaku epizodu bez potrebe za individualnim programiranjem.
TiVo se proširio tijekom godina kako bi uključio mnogo više značajki i pogodnosti. Može se spojiti na kućnu mrežu za preuzimanje multimedijskog sadržaja na mreži, uključujući pristup značajci Netflix® Watch Instantly za filmove, dokumentarne filmove i anime. Također možete slušati online glazbu ili dijeliti digitalne slike, primati izvješća o vremenu i prometu te gledati YouTube video zapise.
Iako je TiVo postigao veliki uspjeh, ima i svoje protivnike. Za dobivanje spomenutih značajki, TiVo box zahtijeva mjesečnu plaćenu pretplatu. Drugo, TiVo prikuplja i održava evidenciju o navikama gledanja svakog od svojih korisnika, iako u zbirnom obliku, barem prema navedenim pravilima. Također, 2005. godine TiVo je također usvojio označavanje; vrsta upravljanja digitalnim pravima pri čemu se označeni program ne može prenijeti na disk ili drugi medij i automatski se briše nakon određenog vremenskog razdoblja, čime se ograničava njegova upotreba.
Satelitske i kabelske tvrtke primijetile su uspjeh TiVo-a i počele distribuirati vlastitu verziju osobnog video rekordera ugrađenog u odabrane set-top boxove. Kutija s okusom PVR-a košta samo nekoliko dolara više mjesečno od set-top boxa za najam, a usluga DVR-a košta još 5-10 dolara mjesečno. Za nekoga tko ne treba sva zvona i zviždaljke TiVo-a, ovo je jeftinija alternativa koja ne zahtijeva novčane troškove za PVR kutiju. Kao i TiVo box, ugrađeni DVR sadrži dva tunera tako da jedan može snimiti jedan program dok gledate drugi. Druga mogućnost je istovremeno snimanje dva programa dok gledate treći unaprijed snimljeni program.
Ako više volite izbjeći mjesečne naknade za PVR zajedno, možete se odlučiti kupiti samostalni osobni videorekorder od treće strane. Ovakva kutija može snimati OTA emitiranja primljena putem antene ili dešifriranih kabelskih ili satelitskih signala. Međutim, imajte na umu da čak i ako osobni videorekorder ima ugrađena dva tunera, neće moći snimiti dva emitiranja istovremeno osim ako oba nisu OTA, ili je jedan OTA, a drugi dešifrirani signal, jer standardni set-top box dešifrira samo jedan po jedan kanal. Da biste to zaobišli, morate naručiti set-top box s dva tunera.
Osobni videorekorder je također dostupan u obliku interne računalne kartice za stolne sustave, koji se ponekad naziva i kartica TV tunera. Ove kartice imaju ulazne priključke za spajanje set-top box uređaja ili televizora kako bi se programi snimili izravno na disk računala. Većina kartica dolazi sa softverom, ali su dostupni i mnogi besplatni PVR softverski programi koji će raditi s raznim karticama.
Iako ova opcija može biti ekonomičan izbor i prikladna jer sadržaj ide ravno na računalo gdje se njime može najlakše manipulirati, postoje nedostaci. Računalo mora biti smješteno dovoljno blizu izvora signala (TV ili set-top box) kako bi se uređaji fizički spojili. Također, računalo mora ostati povezano i uključeno kad god treba napraviti snimanje. Iz tih razloga dodatno bi se računalo moglo dobro iskoristiti kao osobni videorekorder za strujanje snimljenih podataka na vanjski pogon kojem druga računala mogu lako pristupiti bez odspajanja namjenskog računala s TV-a ili set-top boxa.