Ostavština bez oporuke nastaje kada ostavitelj umre bez oporuke ili valjane oporuke. Ostavština ulazi u ostavinu, a zakoni o nadležnosti određuju kako se osobna i nekretnina dijeli nasljednicima. Pojedince koji žele kontrolirati kako se njihova imovina isplaćuje često se potiče da sastave oporuku ili potraže pomoć odvjetnika za planiranje nekretnina. Neoporučno pravo često se temelji na ponašanju prosječnog stanovnika u pogledu prijenosa imovine, što možda ne odražava želje ostavitelja. Iz tog razloga, mnogi planeri nekretnina često pomažu klijentima da u potpunosti izbjegnu ostavinu korištenjem alternativnih pravnih instrumenata, kao što su trustovi.
Kada ostavitelj umre bez oporuke, sudac ostavinskog suda će imenovati izvršitelja ostavine. Dio ostavinskog postupka bez oporuke zahtijeva od izvršitelja da obavijesti vjerovnike i svu rodbinu o smrti i da je stvar u ostavinskom stanju. Prema mnogim lokalnim zakonima, prvo se plaćaju porezi i vjerovnici, a zatim nasljednici dobivaju ostatak ostavine. Kada nema oporuke, kao u slučajevima kada ostavitelj umre bez oporuke, sudac mora raspodijeliti imovinu u skladu s neoporučnim zakonima. Neke nekretnine su izuzete od ostavine čak i kada nema oporuke ako je imovina procijenjena ispod iznosa koji zahtijeva država.
Raspodjela imovine kako je propisano u mnogim neoporučnim ostavinskim zakonima često je određena odnosom nasljednika prema ostaviocu. Na primjer, preživjeli supružnik često prima neto imovinu, što je ono što preostaje nakon što se porezi, dugovi i pravni troškovi isplate u cijelosti ili značajnog dijela. Daleki rođak će vjerojatno dobiti malo ili nešto imovine ako postoje drugi nasljednici, poput djece. Roditelji ostavitelja također su nasljednici i često dobivaju svu imovinu ako nema preživjelog supružnika ili djece. Neoporučni zakoni često propisuju koliki postotak ostavine ide kojim nasljednicima.
Nevaljana oporuka može rezultirati neoporučnim ostavinskim postupkom. U većini jurisdikcija, oporuka mora biti u pisanom obliku i potpisana od strane ostavitelja da bi bila valjana. Često postoje i drugi zakonski uvjeti, kao što je potpis najmanje dva svjedoka u prisutnosti javnog bilježnika. Ako oporuka nije valjana na mjestu gdje je ostavitelj umro ili gdje je oporuka izvršena, smatrat će se da oporuke nije bilo.