Oštećenje vida je stanje koje se javlja kada se vid pojedinca ne može ispraviti do stupnja koji se smatra normalnim. Često te osobe mogu nositi korektivne leće, ali u nekim slučajevima leće možda neće pomoći. Oni koji imaju oštećenje vida mogu se smatrati pravno slijepima ili potpuno slijepima, ovisno o razini problema. Čak i oni s pravnom sljepoćom mogu u određenoj mjeri vidjeti i na odgovarajući način obavljati mnoge svakodnevne funkcije.
Uzroci oštećenja vida uvelike se razlikuju. Mogu biti povezane s ozljedom oko oka, genetskim problemom ili raznim zdravstvenim stanjima. Neka od ovih stanja mogu imati simptome rano u životu, ali druga mogu čekati godinama prije nego što se pojave kako osobe stare. Neki, poput dijabetesa, mogu se razviti kod pojedinaca tek kasnije u životu. Što se prije otkrije temeljni uzrok mogućeg oštećenja vida – to su veće šanse za uspješno liječenje stanja.
Liječenje oštećenja vida često ovisi o okolnostima, ali u slučaju kada se temeljni uzrok ne može liječiti, strategija je jednostavno poboljšati vid što je više moguće. Da biste to učinili, općenito se koriste korektivne leće. Neki pojedinci mogu imati koristi od lijekova, operacije ili kombinacije kirurških zahvata i korektivnih leća. U većini slučajeva, medicinsko ili zdravstveno osiguranje može platiti liječenje, osobito ako se problem smatra dovoljno ozbiljnim.
Iako je definicija oštećenja vida donekle subjektivna, definicija pravne sljepoće nije. Biti pravno slijep znači da se vizija pojedinca ne može ispraviti na barem razinu 20/200. Savršen vid smatra se 20/20. Smatra li se osoba slabovidnom ili ne ako je njezin vid bolji od 20/200 ovisi o definiciji koja se koristi u tom konkretnom slučaju.
Oštećenje vida ne može se primijeniti samo na teške slučajeve kratkovidnosti i dalekovidnosti, već i na ograničen periferni vid i druge probleme s vidom. Neki pojedinci mogu imati vrlo usko vidno polje ili drugi mogu vidjeti predmete ili mrlje koje tamo ne bi trebale biti. Ako liječnici ne mogu ispraviti te probleme, onda se osobe koje pate od njih također mogu smatrati slabovidnim.
U nekim slučajevima osobe s oštećenjem vida možda uopće neće imati problema s očima. Umjesto toga, veza između očiju i mozga mogla bi biti oštećena. Samo očni liječnik, uz možda neurologa, može sa sigurnošću reći koji je korijen problema. Osobe koje misle da imaju problem trebaju se posavjetovati s liječnikom ili oftalmologom.