Osteoblastom je rijetka vrsta koštanog poremećaja gdje se povećava rast nove kosti, stvarajući naslage nove kosti tamo gdje prije nije bila prisutna. Po prirodi je sličan osteoidnom osteomu, drugom stanju u kojem se stvaraju manje naslage kosti, a najčešće je kod muškaraca, obično se javlja oko 17. godine. Ovo stanje je općenito benigno, iako rast kosti može uzrokovati zdravstvene probleme, a može se liječiti brojnim sredstvima.
Pacijent s osteoblastomom obično osjeća bol i oteklinu na mjestu rasta kosti, ponekad dulje vrijeme. Bol se može povećati s aktivnošću i ima tendenciju da traje dok se pacijent odmara. Izrasline se obično razvijaju na kralježnici, femuru i tibiji. Uz izrasline kralježnice, ponekad se javljaju neurološki simptomi kao što su drhtanje, utrnulost i trnci zbog pritiska na leđnu moždinu.
Medicinske slikovne studije trebale bi pokazati “vruću točku” oko kosti, što ukazuje na brzo nakupljanje nove kosti. Kirurški zahvat se može koristiti za uklanjanje viška izraslina i ponovno glačanje temeljne kosti. Nekim se pacijentima također može savjetovati da se podvrgnu terapiji zračenjem kako bi se spriječilo vraćanje lažnih stanica i stvaranje drugog tumora osteoblastoma. Vjeruje se da su neki oblici ovog stanja agresivni i da će se vratiti nakon liječenja, potencijalno stvarajući doživotni problem.
Ako se ne liječi, osteoblastom može uzrokovati probleme pacijentima. Tumori kralježnice mogu stvoriti lezije u leđnoj moždini, što dovodi do niza neuroloških simptoma, ovisno o veličini i mjestu tumora. Visok pritisak na leđnu moždinu može uzrokovati značajnu bol za pacijenticu i može narušiti njezinu sposobnost hodanja i obavljanja drugih zadataka. Rastuća lezija također može potencijalno puknuti kožu ako se dopusti da postane dovoljno velika, izlažući pacijente riziku od infekcije. Pacijenti će također osjetiti upalu, bol i oticanje oko abnormalnog rasta, a to može dovesti do pada kvalitete života.
Njega za osteoblastom može uključivati ortopedskog kirurga, liječnika specijaliziranog za poremećaje kostiju, a može uključivati i onkologa. Onkolozi su specijalizirani za karcinome i upoznati su sa smjernicama za terapiju zračenjem i zbrinjavanje stanja u kojima je prisutan nekontrolirani rast stanica. Bolesnike treba upozoriti da slanje onkologu ne znači nužno da je izraslina maligna; liječnik bi mogao imati stručnost za obavljanje daljnjih dijagnostičkih procjena ili nadgledanje tretmana za potpuno benigne izrasline.