Osteohondralni prijelom je vrsta prijeloma kod koje se kida zglobna hrskavica na kraju zgloba. Ti se prijelomi najčešće vide u zglobovima koljena i skočnog zgloba, jer ti zglobovi podnose veliko opterećenje i podnose veliku težinu, što ih može učiniti ranjivima na oštećenja. Ovisno o težini prijeloma, postoji niz mogućnosti liječenja u rasponu od prilično konzervativnih tretmana do operacije. Važno je liječiti ovu vrstu prijeloma jer takvi prijelomi mogu dovesti do razvoja osteoartritisa kasnije u životu.
Kada dođe do osteohondralnog prijeloma, uobičajeno je da unutar zgloba postoje fragmenti kosti i hrskavice. Ponekad ostaju pričvršćeni za zglob, u tom slučaju su poznati kao stabilni, dok su u drugim slučajevima nestabilni, lebdeći unutar zgloba. Ovi fragmenti su razlog za zabrinutost jer se mogu brusiti po zglobu, uzrokujući dodatno oštećenje osim što čini zglob prilično bolnim.
Rendgen se može koristiti za identifikaciju osteohondralnog prijeloma, a ponekad se mogu koristiti i druge medicinske slikovne studije kako bi se dobila potpunija slika onoga što se događa unutar zgloba. Ove studije se također koriste za preporuku liječenja. Kod blagog osteohondralnog prijeloma, liječenje može biti jednostavno poput mirovanja i gipsa kako bi se omogućilo vrijeme da zglob zacijeli sam. Mlađi pacijenti često vrlo dobro zacjeljuju ovom vrstom liječenja jer njihova rastuća tijela omogućuju brzo zacjeljivanje zgloba i sustizanje ostatka tijela.
Ako su fragmenti prisutni, možda će biti potrebno ući u zglob kako bi se uklonili fragmenti i stabilizirao zglob. Veliki dijelovi koji nedostaju mogu se zamijeniti presađivanjem tako da će zglob ostati relativno stabilan nakon zacjeljivanja prijeloma. Kirurgija se često izvodi artroskopski, umetanjem kamera i kirurških instrumenata kroz male rezove oko zgloba kako bi se pristupilo području zabrinutosti. Nakon operacije, lijevanje se može koristiti kako bi zglob ostao miran u ranim fazama cijeljenja.
Vrijeme cijeljenja od osteohondralnog prijeloma varira, ovisno o težini prijeloma. Jedan od problema s tim prijelomima je taj što često ostaju neprepoznati u ranoj fazi. Pacijent može misliti da je zglob samo ukočen i bolan, ne shvaćajući da dolazi do trajnog oštećenja. U trenutku kada je prijelom identificiran, situacija može biti mnogo ozbiljnija i može biti potrebno opsežnije liječenje.