Osteoklasti su velike stanice s više od jedne jezgre. Općenito, sadržavat će 5 do 20 jezgri, ali mogu imati i do 200. Nalaze se u udubljenjima u kosti, koja su nešto veća od samog osteoklasta. Istraživači vjeruju da osteoklasti aktivno stvaraju te rupe, poznate kao “Howshipove praznine”.
Na strani osteoklasta koja se nalazi uz kost, nalazi se niz mikrovila koje ulaze u kost. Ova granica čini aktivnu površinu stanice, gdje može razbiti kost. Osteoklasti proizvode nekoliko enzima koji im omogućuju resorbiranje kosti, ali primarni je kisela fosfataza.
Enzimi koje proizvode osteoklasti sposobni su ukloniti anorganski kalcij i fosfor iz koštanog tkiva. Oni također mogu razgraditi organski materijal, poput kolagena, koji čini samu kost. U početku se kost razbije s mineralima koji su još uvijek unutar tkiva.
Kada osteoklast probavlja koštano tkivo, on se zatvara iznad usjeka u kosti. To stvara područje poznato kao resorptivna jama ispod stanice. Određeni enzimi, uključujući katepsin K, oslobađaju se u jamu, otapajući kost u komadiće. Osteklast preuzima komadiće kosti i otapa ih.
Tijekom tog procesa, minerali kalcij i fosfor unose se unutar osteoklasta u posebne zatvorene odjeljke zvane vezikule. Vezikule putuju kroz stanicu i puštaju se u krvotok. Ovaj proces se može koristiti za povećanje razine minerala u tijelu, budući da se kalcij i fosfor koriste za mnoge procese. Međutim, osteoklasti neće resorbirati kost koja ne sadrži minerale, budući da je ta kost općenito još u fazi razvoja.
Osteoblasti i osteoklasti nastaju iz različitih staničnih procesa. Određeni proteini, poput faktora stimulacije kolonije makrofaga (MCSF), moraju biti prisutni kako bi se stanice diferencirali u osteoklaste. Osteoblasti stvaraju te proteine, međutim, pa je njihova prisutnost neophodna za razvoj osteoklasta. Nedostaci gena koji kodiraju MCSF i druge proteine mogu dovesti do nedostatka osteoklasta. Također može dovesti do razvoja osteopetroze, rijetkog stanja u kojem kosti postaju tvrđe.