Otklanjanje pogrešaka odnosi se na proces u razvoju softvera u kojem programski analitičari pročešljavaju računalni kod tražeći “bugove” – izvor pogrešaka, nedostataka ili sigurnosnih rupa u internim programskim uputama. Razvoj hardvera također prolazi kroz otklanjanje pogrešaka kako bi se osigurala kompatibilnost s trenutnim hardverskim standardima i interoperabilnost između komponenti koje se pridržavaju istih protokola. Osim toga, otklanjanje pogrešaka jamči da su hardver i softver unatrag kompatibilni ili da će koegzistirati s već postojećim standardima koji se još uvijek mogu koristiti.
Otklanjanje pogrešaka softvera odvija se u dvije faze. Prva faza poznata je kao “alfa testiranje” i provodi se u kući prije nego što se softver objavi. Druga faza se provodi kroz javni proces poznat kao “beta testiranje”. Beta testeri su dobrovoljni računalni entuzijasti koji koriste beta softver na vlastitu odgovornost uz dogovor da će se pogreške ili problemi prijaviti programerima.
Budući da se greške moraju izolirati i identificirati prije nego što se zakrpe, prvi je korak testirati softver u različitim uvjetima. Kada se greška otkrije, program za ispravljanje pogrešaka bilježi točne uvjete pod kojima se bug pojavio, uključujući trenutnu radnu funkciju, vrstu i verziju operacijskog sustava te druge softverske ili hardverske komponente koje bi mogle biti relevantne. Javni beta testeri šalju detaljna izvješća na mreži s popisom relevantnih pojedinosti, obično ispunjavanjem unaprijed dizajniranog obrasca.
Nakon što su obje faze otklanjanja pogrešaka dovršene, softverski program je spreman za opće izdanje kao stabilna verzija. Međutim, otklanjanje pogrešaka nastavlja se kao protokol održavanja tijekom životnog vijeka proizvoda, pojačavajući se velikim nadogradnjama.
Hardver se otklanja pogreške prije nego što stigne na tržište i sam po sebi ne prolazi beta testiranje u stvarnom svijetu, jer bi to bilo preskupo i problematično iz niza prilično očitih razloga. Umjesto toga, većina proizvođača hardvera nudi mrežno sučelje na kojem korisnici mogu dobiti tehničku podršku ili prijaviti probleme s hardverom. U mnogim slučajevima ti se problemi ispostavljaju kao korisnička pogreška, ali proces također služi za otkrivanje grešaka koje nisu uhvaćene u početnoj fazi otklanjanja pogrešaka. Programi za ispravljanje pogrešaka mogu se vratiti na upute kodirane u kontrolnim čipovima i napraviti promjene kako bi se hardver riješio grešaka. Proizvođač tada može osigurati nadogradnju firmvera koju korisnici mogu preuzeti na mreži kako bi ažurirali svoj hardver.
Dok interno ispravljanje pogrešaka sigurno može riješiti softver i hardver mnogih bugova, ništa ne zamjenjuje testiranje u stvarnom svijetu. Gotovo je nemoguće da autor ili proizvođač replicira svaki zamislivi uvjet i sustav pod kojim će se hardver ili softver koristiti. Mnogi iskusni korisnici IBM-PC-a čekaju razdoblje od 12-36 mjeseci prije prelaska na novi operativni sustav iz tog razloga, kao što je prelazak sa Windows™ XP™ na Windows Vista™. To zajednici daje vremena da identificira sve veće sigurnosne probleme, bugove ili druge početne probleme koji bi mogli zahtijevati otklanjanje pogrešaka i zakrpe.