Detekcija značajki je identifikacija određenih značajki u vizualnom podražaju kako bi se mozgu omogućilo da brzo izvuče najrelevantnije informacije kako bi mogao reagirati na odgovarajući način. Istraživanja na ovu temu datiraju iz 1950-ih godina i nisu u potpunosti prihvaćena u neurološkoj zajednici. Neki ljudi osporavaju tvrdnju da postoje neuroni sposobni identificirati specifične osobine u podražajima, sugerirajući da je ovaj fenomen zapravo rezultat visoko povezanih skupina neurona koji rade zajedno na poboljšanju percepcije.
Prema teoretičarima koji promiču otkrivanje značajki, to je omogućeno neuronima koji se aktiviraju vrlo selektivno, kao odgovor na određene podražaje poput rubova, kutova ili pokreta. Neuroni djeluju tako da brzo informiraju mozak o ključnim aspektima podražaja, omogućujući mu da sortira nebitne pozadinske informacije i donese odluku o tome kako dalje. Budući da mnogi organizmi trebaju vrlo brze reflekse, brzina percepcije može biti kritična.
U jednostavnom primjeru, životinje plijen poput konja i ovaca moraju biti u stanju brzo prepoznati kretanje, čak i kada se to događa u njihovom perifernom vidu. Njihovo otkrivanje značajki fino je podešeno za sve znakove kretanja kako bi mogli identificirati grabežljivce i odgovoriti na njih. S druge strane, grabežljivci mogu imati neurone koji im pomažu da brzo razlikuju potencijalni plijen u okolišu tražeći posebno određene kutove, rubove i oblike.
Rani neurološki razvoj počinje u maternici, kako se mozak i živčani sustav razvijaju, a bebe se rađaju s nekim refleksima, uključujući osnovne sposobnosti otkrivanja značajki. Njihov će se vid poboljšati nakon rođenja jer njihov mozak počne razvijati više mreža i veza. Neuralni razvoj događa se vrlo brzo u mladosti, dok bebe istražuju svoju okolinu i prikupljaju obilne informacije o svijetu oko sebe. Neke od ovih informacija omogućuju mozgu da razvije bolje otkrivanje značajki kako bi se bebi pomoglo da se uspješnije snalazi u svijetu.
Teorije o otkrivanju značajki temelj su učenja o ljudskoj percepciji u cijelom svijetu. Neki znanstvenici provode istraživanja kako bi saznali više o alternativnim načinima percepcije, s ciljem utvrđivanja jesu li teorije o otkrivanju značajki točne. Drugi su više zainteresirani za razvoj boljeg razumijevanja načina na koji otkrivanje moždanih značajki funkcionira, s ciljem prikupljanja potpornih informacija kako bi promovirali svoje ideje o ljudskoj percepciji. Studije mogu uključivati rad s pacijentima, promatranje neurona kako bi se saznalo više o njihovoj strukturi i funkciji te proučavanje razvoja mozga i živčanog sustava u rastućim organizmima.