Podatkovni otok je spremište skrivenih podataka na web stranici i dostupno mu je putem datoteke proširenog jezika za označavanje (XML). Podatkovni otoci mogu biti korisni za stavljanje informacija na raspolaganje kada je to potrebno bez zatrpavanja sadržaja web stranice s velikim količinama podataka koji bi mogli uzrokovati spora vremena učitavanja. Međutim, ovaj način skrivanja informacija na web stranici nije upotrebljiv sa svim preglednicima, što bi korisnici trebali uzeti u obzir.
U podatkovnom otoku korisnik stvara referencu na XML datoteku i ugrađuje je u stranicu. Ako postoji situacija kada je potrebno prikazati podatke iz te datoteke, dinamička stranica može poslužiti taj sadržaj. Na primjer, na web-mjestu za e-trgovinu sadržaj košarice može biti kodiran u XML-u. Korisnik može zadržati pokazivač miša kako bi vidio popis stvari koje ima u košarici, ali ti podaci ostaju skriveni ostatak vremena.
Trikovi kodiranja kao što je korištenje podatkovnih otoka mogu učiniti sveukupne datoteke mnogo manjim. To može biti važno za korisnike interneta na sporim vezama koji imaju poteškoća s učitavanjem stranica bogatih resursima. Fleksibilnost podatkovnih otoka također može biti korisna za smanjenje opterećenja na poslužitelju. Ako korisnik ne treba podatke, oni se ne prikazuju, a to ograničava pozive poslužitelju. Kada korisnik ima potrebu za pristupom, može se brzo prikazati kroz XML datoteku.
Problem s podatkovnim otocima je kompatibilnost preglednika, stalni problem na internetu. Svaki preglednik prikazuje i obrađuje informacije malo drugačije. To može uzrokovati manje probleme, primjerice kada web stranica ne prikazuje baš pravu boju. Također može biti značajan problem kada uključuje kod koji se uopće neće prikazati ili će vratiti pogreške kada ga preglednik pokuša prikazati. Podatkovni otok ne radi i ne radi pouzdano u svim preglednicima, a dizajneri bi mogli razmotriti druge, standardiziranije, metode za skrivanje informacija dok ih korisnici zapravo ne zatrebaju.
Ovaj se izraz također koristi u odnosu na vanjske uređaje za pohranu s velikim kapacitetom, ali ograničenom vezom. Korisnici mogu komunicirati s podatkovnim otokom kako bi puštali glazbu, čitali knjige i gledali filmove. Ako žele uključiti ili isključiti materijal, morat će posebno povezati podatkovni otok s drugim računalom kako bi ga sinkronizirali i prenijeli podatke.