Otvoreno tržište je vrsta tržišne situacije u kojoj je prisutan širok pristup različitim sudionicima. U tom smislu, tržište je vrlo slično situaciji slobodnog tržišta, jer postoji vrlo malo prepreka za aktivno sudjelovanje širokog spektra potrošača i ponuđača. Tržište ove vrste nije ograničeno kriterijima kao što su pravni ili financijski zahtjevi koje sudionici moraju ispuniti prije nego im se dopusti kupnja i prodaja na tržištu. Iako je na današnjem svjetskom tržištu iznimno teško postići stvarno otvoreno tržište, izraz se često koristi za opisivanje bilo kojeg tržišta koje je relativno slobodno od barijera poput carina ili oporezivanja koje se smatra prohibitivnim.
Utvrđivanje koliko je otvoreno tržište stvarno dostupno obično uključuje procjenu utjecaja triju osnovnih kriterija na to tržište. Priroda i opseg vladinih propisa kojima se nameću carine ili porezi su važni, budući da restriktivna ograničenja oporezivanja pomažu u određivanju tko može sudjelovati na tržištu. Konkurencija na tržištu je prepoznatljiva karakteristika, a tržišta na kojima je konkurencija aktivna i ohrabrena smatraju se otvorenijima od tržišta na kojima nekoliko tvrtki dominira krajolikom. Treći čimbenik ima veze s utjecajem kulturnih čimbenika poput religije koji mogu ili promovirati otvorenije tržište ili spriječiti uključivanje subjekata koji nisu povezani s dominantnom kulturom.
Ideja koja stoji iza otvorenog tržišta je omogućiti puno sudjelovanje bilo kojeg subjekta koji želi biti uključen u proces kupnje i prodaje. Zagovornici ovakvog pristupa tvrde da je ovaj stupanj otvorenosti koristan za gospodarstvo, budući da potrošači i kupci sudjeluju na bilo kojoj razini koja im financijska sredstva dopuštaju. U teoriji, to znači da je svatko slobodan biti uključen i imati koristi od tog sudjelovanja, što je situacija koja u konačnici poboljšava životni standard svih strana koje su aktivne na tržištu.
Kritičari otvorenog tržišta imaju tendenciju da favoriziraju ograničenja kao sredstvo za sprječavanje nestabilnosti tržišta. Ovdje se intervencija vlada uspostavljanjem standarda i propisa koji upravljaju tržištem, te donošenjem raznih poreza i tarifa koji se moraju plaćati u vezi s određenim kupnjama i prodajama, vidi kao sredstvo za povećanje šansi da događaji poput onih koji su doveli do svjetske ekonomske depresije 1930-ih ne ponavljaju. Ponekad poznata kao protekcionizam, ova strategija ne prigovara natjecanju na tržištu ili uključivanju bilo koga tko ima resurse za sudjelovanje, ali vjeruje da su ograničenja nužna kako bi se zaštitili interesi svih zainteresiranih.