U medicinskoj zajednici postoji određena rasprava o tome postoji li ovisnost o seksu kao medicinski poremećaj. Prema nedavnim studijama, milijuni Amerikanaca – između 3 i 8 posto – suočavaju se s ovisnošću o seksu. Ipak, Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM) nema dijagnozu ovisnosti o seksu, iako ima dijagnoze za druge ovisnosti kao što su ovisnost o alkoholu, ovisnosti o drogama i poremećajima hranjenja.
Ovisnost o seksu, ili seksualna prisila, može započeti na različite načine i dovesti do bezbroj praksi. Neki ovisnici o seksu imaju jedno specifično neželjeno ponašanje. Drugi imaju desetke. Ono što odvaja ovisnike o seksu od zdravih seksualnih odraslih osoba je prisutnost kompulzivnog ponašanja. Ljudi koji se bave ovisnošću o seksu često se osjećaju van kontrole i ne mogu upravljati svojim seksualnim impulsima. Često će, nakon što je impuls zadovoljen, osoba s ovisnošću o seksu doživjeti veliki val srama, boli i samoprezira.
Ovisnost o seksu opasna je jer može dovesti do toga da sebe ili druge dovede u potencijalno štetne okolnosti kako bi zadovoljili seksualni nagon. Mnogi ljudi s ovom nevoljom smatraju da je njihova ovisnost o seksu počela s afinitetom prema jednom činu ili iskustvu. Taj afinitet može ojačati i dovesti do ovisnosti o seksu. Drugi smatraju da seksualni dodatak može nastati kao rezultat traumatizirajućih iskustava iz djetinjstva.
Neki su stručnjaci izradili popise pokazatelja ovisnosti o seksu. Neki od ovih pokazatelja temelje se na tome gdje, kada i s kim se seksualna aktivnost odvija, ometaju li impulsi rutinske aspekte života i osjeća li se sram, krivnja, kajanje ili tajnovitost u odnosu na impulse i aktivnost.
Kao i kod svake ovisnosti, često je korisno, ako ne i ključno, dobiti neku vrstu podrške i stručni savjet. Grupe za pomoć mogu ponuditi mnogo besplatnih informacija i podrške kroz redovite grupne sastanke za ovisnike. Oni koji se bave ovisnošću o seksu također mogu smatrati korisnim kontaktirati liječnika, savjetnika ili terapeuta.