Memorija vode je navodni učinak koji se javlja kada se voda može prisjetiti i oponašati svojstva tvari otopljene u njoj. Prijenos i pohranjivanje frekvencija električnih molekula jedno je od predloženih objašnjenja. Ovaj navodni učinak prihvaćaju zagovornici homeopatskih lijekova. Istraživači su, međutim, podijeljeni oko teorije pamćenja vode, a neki odbacuju pojam kao pseudoznanost.
Većina testova pamćenja vode provedena je na razrjeđenjima ili tekućinama u kojima je tvar otopljena u vodi. Zagovornici teorije vode tvrde da čak i kada je tvar razrijeđena do točke u kojoj ne ostaju pojedinačne čestice, tvar još uvijek može ostaviti trajan otisak. Na primjer, protutijelo za borbu protiv bolesti i dalje se može uspješno boriti protiv bolesti čak i kada je razrijeđeno do neprepoznatljivosti. Francuski biolog iz 20. stoljeća Jaques Benveniste prvi je predložio da se ovaj učinak javlja zato što voda u kojoj je tvar razrijeđena održava sjećanje na prisutnost i svojstva tvari.
Jedna predložena ključna komponenta pamćenja vode je budno protresanje. Teoretičari pamćenja vode tvrde da se najbolji rezultati postižu kada se razrjeđenje neprestano mućka. To posebno vrijedi za serijsko razrjeđivanje, u kojem se tvar polako razrjeđuje u vodi kroz nekoliko faza. Praktičari kažu da u ovom procesu smjesu treba snažno protresti nakon svake faze. Benveniste i njegove pristaše vjerovali su da potresanje pomaže organizirati molekule tvari – ili skupine atoma – u vodi, što omogućuje prijenos informacija.
Taj prijenos informacija stvara električne vibracije i frekvencije dok molekule u vodi komuniciraju, kaže Benveniste. Zagovornici teorije pamćenja vode tvrde da se te električne frekvencije pojačavaju i spremaju vodom. Studije pokazuju da voda pohranjuje male pakete energije zvane fotoni, a mnoge molekule komuniciraju putem tih struktura. Stoga, iako je razrijeđena i otopljena u vodi, početna tvar i dalje preživljava u sablasnom obliku putem svojih pojedinačnih molekularnih komunikacija. Neki ovaj oblik nazivaju suptilnom energijom, a on predstavlja “sjećanje” u pamćenju vode.
Dokazana elektromagnetska svojstva vode također podržavaju vezu između električnih frekvencija i vode. Na primjer, znanstvene studije su pokazale da se voda ponekad može magnetizirati i zauzvrat pomicati izvorom statičkog elektriciteta. Ovi učinci stvaraju fizička svojstva poput niže površinske napetosti. Voda je također pokazala sposobnost čitanja električnih struja, čak i onih koje dolaze od otkucaja ljudskog srca. Elektromagnetski učinci utječu na vodu i na molekularnoj razini, posebice jačanjem veza vodikovih elemenata.
Kritičari odbacuju teoriju na znanstvenim osnovama. Uglavnom, kažu, voda ne može držati tvar u konstantnom stanju dovoljno dugo da stvori sjećanje na tvar. Vodikove veze same vode su nestabilne i stoga ne mogu ništa pohraniti dugoročno. Nadalje tvrde da teorija ne podnosi test provjere tako što se opetovano i uspješno provodi u laboratorijskom okruženju.
Za razliku od kritičara, praktičari homeopatije predstavljaju jednu veliku skupinu zagovornika ove teorije. Homeopatska medicina smatra da se pojedinci mogu izliječiti od bolesti supstancama koje stvaraju simptome slične bolesti. Ovo vjerovanje je poznato kao Zakon sličnih. Međutim, tvari mogu izazvati opasne nuspojave u visoko koncentriranim otopinama. Stoga se homeopatska medicina usredotočuje na jako razrijeđene smjese. Kao takvo, pamćenje vode je od posebnog interesa za te pojedince kao potencijalno objašnjenje navodnih homeopatskih uspjeha.