Panspermija je preuzeta iz grčkog i znači “sjeme posvuda”. To je naziv za pomalo kontroverznu teoriju da se život, ili organske molekule koje su gradivni blokovi primitivnih oblika života, nalaze u cijelom svemiru i da te molekule mogu putovati međuplanetarne ili čak međuzvjezdane udaljenosti, nošene međuzvjezdanim oblacima prašine, skitnicama asteroidi ili kometi. Teorija dalje tvrdi da je ovo izvorni izvor života na Zemlji, a mogao bi biti i izvor još neotkrivenih oblika života na drugim planetima.
Dok se ideja panspermije, iako u malo drugačijem obliku, prvi put vidi u spisima starogrčkog filozofa, prvu, moderniju verziju teorije uveo je u 18. stoljeću Francuz Benoit de Maillet. Predložio je da život na Zemlji potječe od mikroba iz svemira koji su sletjeli i kolonizirali drevne oceane. Od tada, teorija je imala mnogo zagovornika, među njima i poznate ličnosti iz znanosti kao što je Lord Kelvin. Kako je čovjekovo znanje napredovalo, panspermija je kao teorija donekle evoluirala, ali je osnovni koncept ostao.
Postoje najmanje tri izvedene teorije panspermije. Litopanspermija i balistička panspermija, na primjer, tvrde da kada asteroid ili meteor udari u planetarno tijelo na kojem postoji mikrobni život, da je moguće da se krhotine s tog planeta izbace u svemir. Krhotine bi vjerojatno prenijele mikrobe na međuplanetarne, u slučaju balističke panspermije, ili čak međuzvjezdane udaljenosti, u slučaju litopanspermije, gdje bi kasnije mogle sletjeti na drugo tijelo, zasivši ga molekulama koje su osnova za život.
Znanost nastavlja pružati dokaze da su ideje predstavljene ovim teorijama moguće. Dobro je dokumentirano da planeti i druga međuplanetarna tijela redovito izmjenjuju meteorite i druge krhotine. Meteorit, za koji je potvrđeno da je s Marsa, pronađen je na Antarktiku 1980-ih, a neki znanstvenici vjeruju da sadrži fosilizirane bakterije, što podupire ovu teoriju, iako su ova otkrića i sama teorija još uvijek naširoko osporavani od strane mnogih. Također je u više navrata dokazano da određene bakterije mogu mirovati milijunima godina, a zatim oživjeti. Isto tako, pokazalo se da su neki mikrobi i bakterije sposobni preživjeti uvjete slične onima u dubokom svemiru.
Uvjerljivi dokazi koji podržavaju ili opovrgavaju teorije panspermije i srodnih teorija nisu univerzalno prihvaćeni od strane znanosti. Neki od najcjenjenijih i najuspješnijih svjetskih znanstvenika zagovaraju ga kao moguće objašnjenje za podrijetlo života na Zemlji i za mogući mehanizam širenja života u svemiru. Mnogi jednako cijenjeni i kvalificirani znanstvenici i stručnjaci inzistiraju da ne postoje čvrsti dokazi za panspermiju i da, iako je to moguće, nije i ne može se dokazati da je točna. Daljnji znanstveni napredak i otkrića mogu podržati ili eliminirati teoriju u nekom trenutku u budućnosti, ali od 2011. rasprava se nastavlja.