Papirna imovina je svaka vrsta imovine koja se vodi u bilanci, ali se ne može brzo ili jednostavno pretvoriti u gotovinu. Poduzeća često u svojim knjigama imaju brojnu papirnatu imovinu, ponekad u obliku dijelova i opreme koji više nisu upotrebljivi, ali još nisu otpisani iz računovodstvenih evidencija. Postoje računovodstvene prakse koje omogućuju postupno brisanje imovine ove vrste iz knjiga, bilo otpisom zastarjele opreme ili prodajom imovine po otkupnoj vrijednosti. Ovisno o poreznim zakonima koji se primjenjuju u jurisdikciji u kojoj se tvrtka nalazi, ovaj proces može rezultirati stvaranjem porezne olakšice koja se može koristiti za smanjenje dugovanog poreza za razdoblje u kojem je izvršena prodaja.
Niska likvidnost papirnate imovine, bilo zbog zastarjelosti ili zbog činjenice da ne postoji tržište za tu imovinu, znači da tvrtka u biti plaća poreze na posjed koji ne pruža nikakvu korist. Iz tog razloga nije neobično da tvrtke imaju neku vrstu procesa koji omogućavaju proglašavanje imovine zastarjelom i uklanjanje iz svojih financijskih evidencija. U velikim korporacijama ovaj proces obično započinje na razini postrojenja i prosljeđuje se uredu kontrolora u sjedištu poduzeća.
Kontrolor će tada odrediti može li imovina biti od koristi na drugom mjestu tvrtke. Ako je tako, poduzimaju se dogovori za prijenos papirne imovine na novu lokaciju i uklanjanje iz računovodstvenih evidencija postrojenja koje traži da se oprema proglasi zastarjelom. Ako imovina ne koristi poduzeću na bilo kojoj od njegovih lokacija, a utvrdi se da se predmet ne može prodati, kontrolor će često odobriti zahtjev za zastarjelošću i odobriti brisanje imovine iz računovodstvenih evidencija i transport zastarjele opreme na deponiju ili prodavača smeća.
Budući da papirnata imovina često više nema nikakvu vrijednost za vlasnika, ta imovina ne stvara koristi koje pomažu u prebijanju poreza koji se procjenjuju na predmet iz godine u godinu. Kako bi smanjile porezno opterećenje i uštedjele, tvrtke obično na godišnjoj razini procjenjuju dijelove i opremu kako bi utvrdili postoji li razlog da tu imovinu zadrže još jednu godinu. Proglašavanjem papirnate imovine zastarjelom u skladu s državnim zakonima i propisima koji su relevantni za vrstu imovine, tvrtka može raspolagati imovinom i više neće voditi knjigovodstvenu vrijednost te imovine u svojim računovodstvenim evidencijama. Krajnji rezultat je manje dospjelih poreza i više novca koje tvrtka zadržava za korištenje u projektima poput razvoja proizvoda ili nadogradnje opreme koja je i dalje važna za poslovanje.