Smatra se da je termin tigar uveden u engleski jezik 1950-ih. To je prijevod s kineskog izraza zhi laohu, koji je bio u upotrebi mnogo prije 50-ih godina. Predsjedavajući Mao Zedong, čelnik kineske vlade i komunističke partije od 1949. do 1976., opisao je imperijalističke akcije određenih nacija, a točnije SAD-a kao tigra od papira. Tigar od papira je nešto što izgleda prijeteće, ali je zapravo samo od papira; tako se može uništiti ili boriti protiv njega.
Izrazi na engleskom koji prethode tom izrazu uključuju oluju u šalici za čaj i Shakespeareov citat iz Macbetha, “pun zvuka i bijesa; ne znači ništa.” Ovo se ne primjenjuje posebno na imperijalizam. Međutim, čini se da sugeriraju da se neki krtičnjaci pojavljuju kao planine i nisu tako zastrašujući kao što bi se moglo pretpostaviti.
Imperijalizam tipa o kojem je predsjedavajući Mao govorio značio je dvije stvari, prvo, stav i pokušaj većih, jačih nacija da uspostave političku dominaciju nad manjim narodima, kao i stav većih, jačih nacija da je njihov način života bolji i njihov upravljanje je bilo superiornije u odnosu na manje nacije. Nazivajući SAD papirnatim tigrom, predsjedavajući Mao je uspostavio kinesku propagandističku filozofiju koja će dominirati Kinom dugi niz godina, a u određenoj mjeri još uvijek postoji.
Važno je konkretno razumjeti što je predsjedavajući Mao mislio kada je upotrijebio taj izraz, budući da se to često prešućuje i ne daje mu se najpotpunija definicija. Papirnati tigar se često pozivao ne samo na politiku SAD-a, već i na uvjerenja o imperijalističkoj politici (ako se može tako nazvati) SAD-a njenih građana i ostatka svijeta. Predsjedavajući Mao je izjavio da se SAD nagomilavaju dugova pokušavajući se boriti protiv komunizma, te da je njihova imperijalistička politika prezrena od strane drugih zemalja i vlastitih građana. Budući da se politika “ugnjetavanja” kako ju je Mao vidio, toliko nije voljela da bi se sama srušila. To je ono što čini tigar papir.
Predsjedavajući Mao nije tvrdio da je papirnati tigar SAD-a bez ikakve moći, već samo da je ta moć prolazna i da će biti: “nesposobna izdržati vjetar i kišu”. Nadalje, iako je tigar bio papir, protiv njega se moralo boriti, a Mao je sugerirao da će sve zemlje “potlačene” američkim imperijalizmom vjerojatno nastaviti da se bore i preziru ovu tendenciju da SAD sebe smatraju nekako superiornijim u odnosu na druge zemlje pod različitom političkom organizacijom.
Mao je strateški rekao da se ovaj tigar mora “prezirati”, ali da, “taktički, moramo ga shvatiti ozbiljno”. To je, dakle, postalo poziv svim nacijama komunističkog uvjerenja da se ojačaju i upuste u borbu s imperijalizmom, čvrsto stojeći u komunističkim uvjerenjima. Taj bi proces bio dugotrajan, možda bitka koja bi postojala sve dok imperijalizam u potpunosti ne nestane, “pretražen vjetrom i kišom”. Mao je koristio vjetar i kišu kao metaforu za borbu koju komunističke nacije moraju podnijeti da potpuno unište papirnatog tigra.
U modernoj upotrebi, tigar od papira može se odnositi na sve što se čini prijetećim, ali zapravo nije tako. Vraćamo se na Shakespeareovu ideju o stvari koja je “puna zvuka i bijesa; ne znači ništa.” Način na koji se izraz koristi sada odstupa od svoje svrhe koju je koristio Mao. Može se primijeniti na bilo koju veliku silu za koju se čini da predstavlja prijetnju ili na stvarni proces stvaranja prijetnje tamo gdje ona ne postoji kako bi se stvorio strah i eventualno utjecao na proces odlučivanja ljudi ili na politički proces.