Paradoks produktivnosti je ekonomsko objašnjenje kako povećanje tehnologije ne znači nužno da će doći do povećanja produktivnosti. Pojam je prvi upotrijebio Erik Brynjolfsson, profesor menadžmenta na MIT Sloan School of Management, kada je ustvrdio da ne postoji korelacija između IT poboljšanja i produktivnosti. Vjerovao je da su uzroci paradoksa produktivnosti to što su trenutna mjerenja produktivnosti netočna, privatni dobici dolaze na štetu ukupnih dobitaka, vremenski odmaci za ostvarenje dobitaka i loše upravljanje tehnologijom.
Paradoks produktivnosti važan je jer otkriva da ulaganja u tehnologiju možda neće pomoći poduzeću ili društvu da postanu produktivniji. Statistički dokazi pokazuju da nakon određene razine ulaganja, produktivnost počinje padati s daljnjim ulaganjima. To znači da se nakon određenog trenutka tvrtke ne bi trebale oslanjati na velika ulaganja u tehnologiju ako su odlučne povećati produktivnost. Ekonomisti također smatraju da se bruto domaći proizvod (BDP) ne povećava nužno kako se zemlje pomiču kako bi postale tehnološke. Iako je možda točno da paradoks produktivnosti postoji, neki tvrde da je paradoks posljedica neučinkovitih sredstava za mjerenje produktivnosti ili drugih uzroka koji nisu uzeti u obzir u izračunima.
Metode za mjerenje produktivnosti su ograničene i imaju uočljive slabosti. Ekonomisti obično mjere produktivnost uzimajući postotak promjene BDP-a i dijeleći ga s količinom rada po satu. Najveća slabost ove metode je ta što ona uzima u obzir samo tehnološka poboljšanja u vrijeme prikupljanja statistike. Poduzeća obično koriste metodu ukupne faktorske produktivnosti (TFP), koja se izračunava oduzimanjem poboljšanja produktivnosti od prihoda po zaposleniku. Slabost ove metode je u tome što pretpostavlja da tehnološka ulaganja poboljšavaju produktivnost čak i kada to nije slučaj.
Trenutne metode mjerenja produktivnosti možda neće uzeti u obzir određene varijable koje utječu na produktivnost zbog tehnologije, zbog čega se dobici čine nižima. Drugi potencijalni uzrok je promatranje neto dobiti, jer ako jedno poduzeće doživi dobit na račun konkurenata, neto dobit neće pokazati nikakve promjene. Također je moguće da se dobici pojave kasnije od očekivanog, pa se ne uzimaju u obzir prilikom mjerenja. Ako menadžment ne koristi novu tehnologiju u punom potencijalu ili ima poteškoća u upravljanju svojim odjelom, očekivani dobici neće biti ostvareni.