Paranoidnu osobnost, koju često izražavaju pojedinci s paranoidnim poremećajem osobnosti, karakterizira pretjerano i iracionalno nepovjerenje i sumnjičavost prema drugim ljudima ili entitetima. Takvi pojedinci imaju tendenciju da osjećaju da drugi neprestano kuju zavjeru protiv njih ili da, u najmanju ruku, imaju motive koji nisu od koristi za pogođenog pojedinca. Sukladno tome, paranoični ljudi imaju tendenciju da vrlo teško uspostavljaju bliske osobne odnose jer su uvijek sumnjičavi i nepovjerljivi prema onima oko sebe. Također im je vrlo teško potražiti pomoć, jer općenito oklijevaju priznati da su njihove paranoične sumnje samo zablude.
Nepovjerenje i sumnjičavost pojedinca s paranoidnom osobnošću može se očitovati u bilo kojem od brojnih različitih oblika. Osim opće sumnje u motive drugih, paranoične osobe vrlo se nerado povjeravaju drugim ljudima jer vjeruju da bi se bilo koji osobni podatak koji povjere drugima mogao iskoristiti protiv njih. Ako je paranoična osoba u romantičnoj vezi, često će sumnjati na svog partnera u nevjeru ili će sumnjati u partnerovu naklonost i predanost. Također je simptomatično za ovu vrstu osobnosti previše duboko čitanje nevinih i besmislenih gesta i fraza.
Čimbenici koji pridonose razvoju paranoične osobnosti nisu dobro shvaćeni, ali se vjeruje da su i psihološke i biološke prirode. Ljudi koji su patili od nekog oblika traume iz djetinjstva vjerojatnije će patiti od paranoje od onih koji nisu. Sumnja se i na neki oblik genetske povezanosti, jer članovi obitelji često imaju slične poremećaje.
Dostupne su mnoge različite mogućnosti liječenja za paranoične pojedince koji su voljni i sposobni priznati da imaju problem. Dok je psihoterapija bez lijekova opcija, često je komplicirana činjenicom da je povjerenje bitan dio terapije. Ako netko s paranoidnom osobnošću ne može razviti neki oblik odnosa sa svojim terapeutom, vjerojatno neće moći imati značajne koristi od terapije. Kao takva, psihoterapija se često kombinira s raznim antipsihoticima, antidepresivima i lijekovima protiv anksioznosti.
Paranoidna osobnost može, u nekim slučajevima, biti simptom ili pokazatelj nekog drugog poremećaja. Kratke psihotične epizode, na primjer, često uključuju intenzivnu paranoju. Različiti drugi poremećaji, uključujući shizofreniju, opsesivno-kompulzivni poremećaj i narcistički poremećaj osobnosti, također često uključuju paranoju. Paranoja je u određenoj mjeri također rezultat zlouporabe alkohola ili drugih droga.