Paranoidna shizofrenija je psihički poremećaj karakteriziran deluzijama i slušnim halucinacijama. To je kronična bolest i mogućnost izlječenja je kontroverzna. Muški paranoični shizofreničari obično počinju pokazivati simptome u kasnim tinejdžerskim ili dvadesetim godinama, dok pacijentice obično počinju pokazivati simptome u dvadesetim ili ranim tridesetima. Mnogi ljudi koji pate od paranoidne shizofrenije barem se djelomično oporave, ali većina, ako ne i svi, ljudi s dijagnozom nose se s bolešću u određenoj mjeri tijekom svog života.
Paranoidna shizofrenija je jedan podtip shizofrenije, dok su ostale katatonične, neorganizirane i nediferencirane. Paranoidna shizofrenija je tako nazvana jer pacijentkinja pati od paranoje, odnosno iracionalnog osjećaja da je progonjena ili da je na neki drugi način u opasnosti. Simptomi paranoidne shizofrenije zajednički su poznati kao psihoza. Bolest se dijagnosticira promatranjem simptoma.
Deluzije su u osnovi uvjerenja o svijetu kojih nema praktički nitko drugi u pacijentovoj kulturi. Kao što je gore objašnjeno, oni često imaju oblik osjećaja progona. Na primjer, paranoični shizofreničar može vjerovati da je pod stalnim nadzorom vlade i da mogu čitati njegove misli. Zablude također mogu imati oblik grandioznih uvjerenja, u kojima pacijent vjeruje da ima nadljudske sposobnosti ili poznati identitet. Drugi tipični simptom, slušne halucinacije, je percepcija zvukova koje nitko drugi ne čuje, često glasova.
Rani simptomi paranoidne shizofrenije su manje izraženi i mogu uključivati anksioznost i socijalno povlačenje. Neki pacijenti razvijaju psihotične simptome bez upozorenja, u onome što je poznato kao akutni početak za razliku od postupnog početka. Ostali simptomi povezani s poremećajem uključuju neorganizirano razmišljanje, iracionalno ponašanje, neprikladno emocionalno izražavanje, oslabljenu sposobnost komunikacije s drugima i fizičku nepokretnost ili pretjeranu pokretljivost bez svrhe.
Paranoidna shizofrenija se liječi antipsihoticima, psihoterapijom za pacijenta i obitelj te obukom za stručne i socijalne vještine. Hospitalizacija može biti korisna, kratkoročna ili dugotrajna prema potrebi. Neophodno je da obitelj i prijatelji budu uključeni u proces suočavanja kad god je to moguće, budući da sama bolest otežava pacijentu da slijedi tijek liječenja bez pomoći. Organizacije kao što su Nacionalna zaklada za shizofreniju i Nacionalna alijansa za mentalne bolesti imaju grupe za podršku paranoidnim shizofreničarima i njihovoj obitelji i prijateljima.