Parens patriae je pojam u zakonu na koji se poziva država kada treba djelovati u ulozi roditelja prema građaninu. U prijevodu, izraz znači “roditelj nacije”, a korijene ima u engleskom običajnom pravu. Ideja koja stoji iza parens patriae je da ponekad građani trebaju nekoga tko može djelovati kao roditelj za donošenje odluka i poduzimanje drugih radnji, a ponekad je država najkvalificiranija da preuzme tu ulogu, obično u privremenom svojstvu.
To se obično vidi u slučajevima kada su djeca udaljena od roditelja ili staratelja kao odgovor na zabrinutost zbog zanemarivanja i zlostavljanja. Ljudima koji po zakonu imaju roditeljska prava ta prava se privremeno obustavljaju u interesu djeteta, a država postaje skrbnik dok se rješenje pronađe. Povijesno gledano, takva su djeca bila udomljena i posvojena, iako su neke vlade zauzele stav koji je više usmjeren na rehabilitaciju prema takvim situacijama, spajajući djecu s roditeljima kad god je to moguće.
Djeca nisu jedini ljudi u čije ime država može intervenirati. Ljudi koji su ocijenjeni mentalno nesposobnima također mogu biti podvrgnuti parens patriae, čak i ako su odrasli. To uključuje osobe s određenim mentalnim bolestima, intelektualnim teškoćama i teškoćama u razvoju. Starije osobe koje imaju demenciju i druga stanja koja bi mogla umanjiti sposobnost donošenja odluka također mogu biti zaštićene od strane države.
Pod parens patriae, država može donositi medicinske odluke u ime svog štićenika, a može raditi i stvari poput tužbe u ime ljudi koji su zlostavljani ili zanemareni. Na primjer, ako vlada utvrdi da su se zlostavljanja dogodila u ustanovi za dugotrajnu skrb za osobe s invaliditetom, mogla bi pokrenuti tužbu u ime štićenika koji se smatraju nesposobnim i stoga ne mogu sami podnijeti tužbu kako bi pravda bila zadovoljena.
Kada se država poziva na parens patriae i preuzima ulogu skrbnika za nekoga kome je potrebna pomoć i zaštita, ona mora donositi odluke u najboljem interesu štićenika. Obično se imenuje socijalni radnik da se zalaže za osobu o kojoj se brine pod parens patriae i da pomaže u procesu donošenja odluka. U situacijama u kojima ljudi trebaju biti smješteni u skrb kod nekoga drugoga osim njihovih roditelja, nova situacija skrbi pažljivo se procjenjuje kako bi se potvrdilo da je sigurna i zdrava.