Dio mozga koji se naziva prednji mozak sadrži niz različitih elemenata. Jedan od njih je veliki mozak, koji je podijeljen na dijelove koji se nazivaju režnjevima. Tjemeni režanj je jedan od ovih odjeljaka koji se nalazi između prednjeg i stražnjeg režnja, poznat kao frontalni i okcipitalni režanj. Naziv ovog dijela mozga možda neće puno značiti dok se ne shvati da se nalazi ispod tjemene kosti.
Kao i većina moždanih struktura, parijetalni režanj ima mnoge funkcije, koje se mogu razlikovati ovisno o tome koja se strana režnja razmatra, budući da se proteže na obje strane mozga. Desna strana pomaže u tumačenju prostornih informacija i može utjecati na reguliranje osobnosti. Lijeva strana uključena je u sposobnost osobe da percipira brojeve, razumije što su predmeti i izvršava zadatke pisanja. Ova strana također je uključena u jezičnu produkciju i percepciju.
Istraživači znaju da se funkcije međusobno razlikuju jer se pokazalo da oštećenje jedne ili obje strane režnja inhibira određene sposobnosti. Osim toga, brojni testovi na ljudima s neoštećenim mozgom pomogli su utvrditi koji su dijelovi uključeni u određene zadatke. Na primjer, studija provedena krajem 20. stoljeća pokazala je vrlo poseban dio lijevog tjemenog režnja i frontalnog režnja u matematičkim operacijama, čak i jednostavnoj matematici poput aritmetike. Kada su sudionici testa zamoljeni da odgovore na jednostavne aritmetičke probleme, pokazala se velika aktivnost u parijetalnom i frontalnom režnju mozga.
Podrazumijeva se da oštećenje režnja zbog ozljede, malformacije, stanične smrti ili prisutnosti tumora može rezultirati značajnim promjenama u ljudskom ponašanju i osobnosti. Ljudi s takvim oštećenjem mogu patiti od stanja poput afazije, što znači da imaju problema s pamćenjem određenih riječi ili stvaranjem nekih vrsta jezika. Slično, pokazalo se da se sposobnost pamćenja brojeva smanjuje ako je prisutna šteta ili bolest.
Postoji nekoliko stanja posebno povezanih s problemima s parijetalnim režnjem. Jedan od njih je Gerstmannov sindrom, koji može biti prisutan u djetinjstvu ili odrasloj dobi (osobito nakon moždanog udara), a ima simptome koji uključuju poteškoće s pisanjem (disgrafiju), poteškoće pri govoru, probleme u razumijevanju komunikacije drugih i poteškoće s matematikom ( diskalkulija). Kako liječiti poremećaj nije uvijek poznato, ali rana dijagnoza može pomoći, osobito kod male djece, budući da se radna terapija može koristiti za prevladavanje svih nedostataka.