Parinaudov sindrom je stanje oka slično konjunktivitisu po tome što očno tkivo postaje crveno i bolno. Također može doći do disfunkcije zjenica i abnormalnog pokreta očiju. Dodatni simptomi uključuju natečene limfne čvorove u blizini zahvaćenog oka, kao i groznicu. Poznato je da paraziti, lezije na gornjem moždanom deblu te virusi i bakterije uzrokuju ovaj sindrom. Uobičajene mogućnosti liječenja uključuju antibiotike i operaciju, ovisno o uzroku.
Zečja groznica i groznica od mačjih ogrebotina dva su najčešća uzroka Parinaudovog sindroma. Oko se inficira bakterijama izravnim dodirom predmeta ili prsta. Bakterije također mogu ući u oko kroz zrak ili krvotok. Ozljeda mozga dorzalnog srednjeg mozga je još jedan mogući uzrok.
Simptomi klasičnog Parinaudovog sindroma su poput konjunktivitisa ili ružičastog oka. Oko je crveno, bolno i nadraženo s pojačanim suzenjem. Oboljeli će također doživjeti opći osjećaj mučnine, povišenu temperaturu i natečene limfne čvorove. Zahvaćeni limfni čvorovi obično se nalaze ispred uha.
U bolesnika s ovim sindromom također se opažaju abnormalni pokreti očiju. Pogled prema gore može postati paraliziran, zjenice mogu postati disfunkcionalne, a kapak se može povući. Takvi problemi s pokretima očiju javljaju se kada je uzrok ozljeda mozga, multipla skleroza ili moždani udar. Većina pacijenata će se polako poboljšati tijekom nekoliko mjeseci.
Dijagnoza Parinaudovog sindroma počinje pregledom zahvaćenog oka na znakove crvenila i iritacije, kao i prisutnost osjetljivih limfnih čvorova u blizini uha. Mogu postojati i čirevi na rožnici. Liječnik može naručiti analizu krvi kako bi provjerio ima li znakova infekcije. Broj bijelih krvnih stanica koji je prenizak ili previsok često je dokaz infekcije.
Dodatne dijagnostičke pretrage uključuju krvne pretrage na određene razine antitijela. Laboratorijske kulture očnih izlučevina, krvi ili tkiva limfnih čvorova također mogu biti od pomoći. Biopsija se također može izvesti na zahvaćenim limfnim čvorovima. Dijagnostički test ovisit će o sumnjivom uzroku Parinaudovog sindroma.
Liječenje ovog sindroma ovisi o bolesti koja ga je uzrokovala. Ako se dijagnoza postavi rano, liječenje se može započeti odmah. Rano liječenje često ukazuje na pozitivnu prognozu za oporavak. Antibiotici se koriste za borbu protiv infekcije, ali inficirana očna tkiva možda će se morati ukloniti kirurškim zahvatom.
Sljepoća je moguća komplikacija Parinaudovog sindroma. Ako je uzrok sindroma infekcija, infekcija se može proširiti na druga tkiva putem krvotoka. Na prvi znak simptoma potrebno je konzultirati zdravstvenog radnika kako bi se izbjegle ozbiljne komplikacije.
Najučinkovitiji načini prevencije Parinaudovog sindroma su održavanje dobrih navika pranja ruku i sprječavanje ozljeda mozga. Također je korisno izbjegavanje dodirivanja ili trljanja očiju. Groznica od zečeva i mačjih ogrebotina, najčešći uzroci Parinaudovog sindroma, mogu se izbjeći ne diranjem krpelja, vjeverice ili divlje zečeve.