U gramatici, particip je glagolski oblik ili glagol koji djeluje kao pridjev. Može se klasificirati kao glagolski ili glagolski oblik jer izražava radnju ili sadašnje stanje. Dok se particip temelji na glagolu, on funkcionira kao pridjev jer modificira imenicu ili zamjenicu u rečenici. Može biti zapisano ili izraženo u sadašnjosti ili prošlosti. Particip se također može napisati kao dio rečenice poznat kao participalni izraz.
Particip prezent je riječ koja završava na “-ing”. Rečenice u ovom slučaju često uključuju pomoćni glagol “biti” kako bi označili trenutnu radnju. Neki primjeri uključuju: “Šetam po rivi” ili “Ona spava”. Povremeno, prezentski oblik koji završava s “ing” preuzima ulogu pridjeva da opiše ili modificira imenicu ili zamjenicu u rečenici. Primjeri ovog primjera mogu uključivati: “Pas koji laje uznemirio je susjede” ili “Pobjednički tim odigrao je odličnu igru”.
Nasuprot tome, glagolski prilog prošlosti je riječ koja završava na “-ed”, “-en” ili “-ne”, kao i na “-d”, “-n” ili “-t”. Rečenice koje uključuju prošlo vrijeme glagola ukazuju na prošlu ili dovršenu radnju. Neke rečenice napisane u prošlom obliku mogu uključivati: “Studirao sam španjolski” ili “Popravio je slomljenu ruku stolice”. Drugi primjeri uključuju: “Tvrtka je poslala ček poštom” ili “Već je otišla u trgovinu”.
Verbalno se također može napisati u obliku fraze. Particijalni izraz sastoji se od sadašnjeg ili prošlog oblika glagola, plus sve modifikatore, dopune, kao i objekti i izravni objekti stanja bića ili radnje izražene participom. Na primjer, u rečenici “Lynn je primijetila jelena kako luta po parku”, participalni izraz “luta oko parka” djeluje kao pridjev koji modificira jelena. U drugoj rečenici, “Pojevši sve svoje povrće, pripremio se za desert”, izraz “pojevši sve svoje povrće” djeluje kao pridjev koji mijenja zamjenicu “on”.
U rečenici, particip kao i participalni izraz moraju biti napisani što bliže imenici ili zamjenici radi jasnoće i izbjegavanja visećeg modifikatora. Rečenica s takvom pogreškom izostavlja imenicu ili zamjenicu, pa stoga modifikator ostaje visi ili “visjeti”. Imenica ili zamjenica moraju se jasno identificirati kao subjekt glavne rečenice u rečenici kako bi se particip lako mogao odnositi na nju. U rečenici “Trčeći poljem, spotaknuo se o veliku stijenu”, glavna rečenica navodi da je osoba – on – počinila radnju spomenutu u modificiranoj frazi – Trčeći poljem.