Pojednostavljeno, partnerski interes je postotak partnerstva u vlasništvu određenog člana ili pojedinca. Partnerstva se u ovom kontekstu odnose na specifičan način organiziranja poslovnog vlasništva u kojem je svaki vlasnik partner, obično s jednakim pravima, privilegijama i obvezama prema društvu u cjelini. Kamata predstavlja pravo svakog partnera da donosi odluke u vezi s poslovanjem, dobiva povlačenje iz dobiti koju posao donosi ili doprinosi obvezama poduzeća u cjelini. Često se interes predstavlja postotkom. Na primjer, ako se ortačko društvo sastoji od četiri osobe i svi su se dogovorili da će jednako sudjelovati u dobiti i gubicima te su u partnerstvo uložili jednak kapital, tada svaka ima 25% udjela u partnerstvu. Ipak, nisu sve podjele jednake, a u nekim scenarijima određeni partneri imaju veći interes od drugih. Velik dio toga se često temelji na radnom stažu, stručnosti i drugim čimbenicima koji su jedinstveni za poslovanje.
Bez obzira na okruženje, najčešće vrste partnerstva, a time i individualnog interesa, su opća, ograničena i ograničena odgovornost. Svaki ima svoja posebna pravila i propise koji uređuju obveze partnera, kao i što učiniti u slučaju da se partnerstvo raspusti ili imenovani partner želi napustiti.
Osnove stvaranja
Partnerstvo se obično stvara kada dvije ili više osoba ili organizacija postanu suvlasnici profitnog poslovanja. Kada novi kapitalni pothvat poduzima dvoje ili više ljudi, faktor koji se često zanemaruje je partnerski interes uključenih strana. Poduzetnik koji formira partnerstvo može imati strast za novim zaokretom u restoranu, ali će mu bolje poslužiti stvaranje partnerstva s drugima koji razumiju restoranski posao. U tom će se slučaju interes poduzetnika definirati ugovorom o ortakluku s ostalim partnerima koji pomažu u financiranju i pružaju dodatnu stručnost novoj tvrtki.
Postoji niz načina strukturiranja partnerstva s pravnog stajališta, ali tri najčešća modela su opće partnerstvo, komanditno društvo i partnerstvo s ograničenom odgovornošću. Ove vrste poslovnih ugovora mogu se sklopiti usmenim sporazumom, kao što je opće partnerstvo, ili stvaranjem pisanog ugovora, kao što je komanditno društvo ili partnerstvo s ograničenom odgovornošću. U sporazumu su navedene uloge, donošenje odluka, odgovornosti, rješavanje sporova i obveze pothvata. U većini mjesta ovi sporazumi također imaju važne porezne i obveze koje utječu na sve u sporazumu.
Opće partnerstvo
Opće partnerstvo je najjednostavniji i najlakši oblik partnerstva. Prema zadanim postavkama, i osim ako nije navedeno u ugovoru o partnerstvu, svi će partneri jednako sudjelovati u dobiti i gubicima partnerstva. Tako će svi imati jednak partnerski interes. Dnevne menadžerske odluke mogu se rješavati na različite načine, obično podijeljene među partnerima sa stručnošću. Generalno partnerstvo je obično strukturirano kao pravilo većine za važnije poslovne odluke.
Alternative s ograničenom i ograničenom odgovornošću
Partnerstva s ograničenom odgovornošću obično su složenija. Obično ih pripremaju pravni stručnjaci kako bi se posebno naznačili interesi svakog partnera i način na koji partnerstvo treba funkcionirati. Zaštita od odgovornosti važna je funkcija bilo koje od ovih vrsta partnerstava i može se prilagoditi potrebama i ulogama svakog člana.
Komanditno društvo sastoji se od najmanje jednog komplementara i najmanje jednog komanditnog partnera. Komanditor je zaštićen od osobne odgovornosti na temelju akata društva, dok komplementar nije. Kako bi se zaštitio od odgovornosti u komanditnom društvu, komanditni partner ne može donositi važne odluke u vezi s društvom niti upravljati njegovim poslovanjem. S druge strane, društvo s ograničenom odgovornošću štiti sve partnere od odgovornosti, a svaki ortak može imati identičan ortački interes.
Otapanje i odmotavanje
Odustajanje od partnerskog interesa nije uvijek lako. U većini slučajeva, partneri na samom početku odlučuju što će učiniti u slučaju da jedan ili više partnera žele napustiti pothvat u nekom trenutku, a posljedice su navedene u izvornim dokumentima o stvaranju. Partner koji odlazi obično ima obvezu prema preostalim članovima iu smislu raspodjele imovine i ustupanja obveze. Ovisno o tome kako je sporazum strukturiran, izlazak može biti skup i složen proces. Prodaja udjela ili djelomično partnerstvo također može imati duboke porezne implikacije u mnogim jurisdikcijama.