Čini se da netko s pasivno agresivnim poremećajem osobnosti (PAPD) pristaje na želje drugih ljudi dok se u stvarnosti pasivno opire naredbama i uputama. On ili ona mogu izbjegavati odgovornost, negativno reagirati na sugestije i izgledati lako uvrijeđeno. Osobe s ovim poremećajem mogu s vremenom razviti i ogorčen stav prema članovima obitelji, romantičnim partnerima i autoritetima.
Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje: DSM-IV opisuje PAPD kao rasprostranjeni obrazac negativnih, ogorčenih stavova i pasivnog otpora. Znakovi PAPD-a mogu biti očiti u ranoj odrasloj dobi i mogu se nastaviti do kraja života osobe. Ovi simptomi uključuju izbjegavanje odgovornosti, ogorčenost prema voljenima i autoritetima, tvrdoglavost i opću neučinkovitost. Ljudi koji se bore s PAPD-om mogu se duriti i djelovati ljutito, neprijateljski i uvrijeđeno u neprikladnim trenucima. Osobe s drugim vrstama poremećaja osobnosti mogu imati slične negativne stavove i ponašanje.
Netko tko se bori s PAPD-om često će negativno reagirati na prijedloge, upute ili naredbe druge osobe. Ako mora izvršiti zadatak, osoba s PAPD-om može namjerno izbjegavati čuti upute ili odugovlačiti dok pokušava izvršiti zadatak. U nekim slučajevima, osoba može namjerno pokvariti zadatak kao izraz ogorčenosti prema osobi koja je izdala naredbu. Pasivno-agresivno ponašanje može jednostavno biti izvor za izražavanje općeg neprijateljstva i ljutnje.
Prema modelu osobnosti s pet faktora, osobe s pasivno agresivnim poremećajem osobnosti pokazuju izrazito neurotične, ekstrovertne i savjesne sklonosti. Psihološki profil PAPD-a također ukazuje da ljudi nisu previše otvoreni i složni s drugima, ponekad djeluju paranoično ili pretjerano cinični. Unatoč visokoj razini inteligencije, ljudi koji pokazuju simptome PAPD-a mogu se boriti s odnosima i razvojem karijere.
Pasivno agresivni poremećaj ličnosti dijagnosticira psiholog. Psiholog analizira pacijentovo ponašanje, uzimajući u obzir korištenje droga, vještine preživljavanja i psihosocijalnu povijest. Neki od simptoma PAPD-a mogu se identificirati i pod drugim vrstama poremećaja osobnosti, kao što su granični poremećaj osobnosti i histrionski poremećaj osobnosti. Ekstremni i kontinuirani prikaz pasivno-agresivnog ponašanja može navesti psihologa da pacijentu dijagnosticira PAPD.
Ne postoji tretman za pacijente s pasivno agresivnim poremećajem osobnosti. Međutim, pacijenti se mogu boriti s drugim problemima koji pogoršavaju njihovo negativno ponašanje, kao što su anksioznost, depresija i bilo koji drugi problemi povezani s drogom ili alkoholom. Osobe s drugim problemima osim PAPD-a mogu uzimati lijekove za anksioznost i depresiju te tražiti savjetovanje za ovisnost i probleme u ponašanju. Kognitivno-bihevioralna i grupna terapija mogu biti vrlo korisne za pacijenta. Grupna terapija može pomoći pojedincu da se pozabavi svojim ponašanjem u kontekstu grupnog okruženja i eventualno poboljša probleme u odnosima.