Također poznato kao reaktivno ili pasivno ulaganje, pasivno upravljanje je investicijska strategija u kojoj se trgovanje provodi praćenjem kretanja tržišnog indeksa. To je u suprotnosti s aktivnim upravljanjem, u kojem se pokušava analizirati i predvidjeti buduća kretanja kao sredstvo nadmašivanja tržišta; pasivni pristup nastoji jednostavno upravljati trendovima kao sredstvom za generiranje povrata. Ova vrsta financijske strategije često se koristi za upravljanje nekim vrstama investicijskih fondova, kao i fondovima kojima se trguje na burzi ili ETF-ovima.
Zagovornici pasivnog upravljanja slažu se da ovaj pristup može biti učinkovit, budući da se temelji na svim informacijama koje akumuliraju tržišta i rezultirajućem kretanju tih tržišta. Odabirom pasivnog praćenja tržišnog indeksa umjesto korištenja različitih strategija za kreiranje razrađenih investicijskih naloga, rizik se minimizira i povećavaju šanse za razuman povrat. Činjenica da indeksni fondovi imaju višu stopu povrata od fondova kojima se aktivno upravlja često se navodi kao dokaz učinkovitosti pasivnog upravljanja.
Oni koji pasivno upravljanje ne vide kao najučinkovitije sredstvo ulaganja primjećuju da, iako je povrat indeksnih fondova dosljedan i često bolji od mnogih fondova kojima se aktivno upravlja, pristup najbolje funkcionira na stabilnom tržištu. Ako samo tržište postane nestabilnije, a temeljna imovina fonda postane pomalo nestabilna, brzo postaje očigledna potreba za korištenjem različitih strategija za smanjenje gubitaka. Iz tog razloga, oslanjanje isključivo na pasivno upravljanje može, ali ne mora biti najbolji način upravljanja fondom.
Iako je pasivno upravljanje reaktivniji pristup od ostalih strategija ulaganja, metoda ne znači da administratori fonda jednostavno ignoriraju tržište dok se ne dogodi neka vrsta pomaka. Većina administratora koji koriste ovaj pasivni pristup svakodnevno će pratiti kretanje i poduzeti mjere kako bi zaštitili interese fonda i njegovih ulagača ako vjeruju da kretanja na tržištu ukazuju na potrebu. Razlika s ovim pristupom je u tome što se promjene obično događaju rjeđe nego kod drugih metoda koje se oslanjaju na stalnu aktivnost kupnje i prodaje kako bi se stvorila neka vrsta relativnog povrata.
Učinkovitost pasivnog upravljanja najjasnije se ilustrira kada ulaganja povezana s fondom imaju dugu povijest stabilnosti i kada postoji relativno mali potencijal za nagle promjene na tržištu koje bi se mogle predvidjeti i riješiti aktivnim pristupom. Kao i kod svake vrste strategije upravljanja ulaganjima, postoji određeni rizik koji je inherentan kod pasivnog upravljanja. Ovisno o imovini u fondu i financijskim ciljevima ulagatelja, rizik može biti vrlo nizak, a pristup može donijeti atraktivnu stopu povrata.