Paternalizam je pristup dobrobiti građana, zaposlenika ili pripadnika javnosti gdje jedna strana donosi odluke u njihovo ime, a da im ne daje doprinos u tim odlukama. Korijen ove riječi dolazi iz latinskog za “otac” i odražava ideju da je paternalizam vrlo sličan hijerarhijskim obiteljskim strukturama gdje otac djeluje kao glava obitelji i donosi sve odluke. Promotori ovog pristupa tvrde da on dopušta autoritetu da donosi odluke za opće dobro, dok protivnici smatraju da lišava autonomiju ljudima.
Primjeri paternalizma mogu se vidjeti u nacionalnim vladama, radnim mjestima i drugim okruženjima. Paternalističke sustave karakterizira situacija u kojoj ljudi nemaju odgovornosti ili prava prema sustavu, te ne mogu samostalno donositi odluke. Na primjer, poslodavac bi mogao automatski upisati svo osoblje u program beneficija bez pružanja opcija ili upita zaposlenika kako bi željeli postupati sa svojim beneficijama. Isto tako, vlada bi mogla naložiti cijepljenje za sve građane na temelju toga da je svima bolje u društvu s visokom stopom cijepljenja.
Neki protivnici paternalizma smatraju da on nikada nije prikladan i da ga treba ukinuti u svim oblicima. Drugi tvrde da bi to moglo imati mjesta u nekim okruženjima, sve dok se pažljivo razmatra formulacija politika. Donošenje zakona, na primjer, je oblik paternalizma, ali većina građana se slaže s njim jer pruža jasnu zajedničku korist. Zabrinutost može nastati kada se čini da se paternalizam miješa u privatne aktivnosti, a zakonodavstvo zadire u sposobnost donošenja osobnih izbora koji nemaju utjecaja na druge.
Institucije kao što su fakulteti i radna mjesta često koriste paternalistički pristup za upravljanje studentima i zaposlenicima. To može stvoriti dinamiku nejednake moći u kojoj se subjekti paternalizma ne osjećaju cijenjenima i mogu se oduprijeti mjerama koje provode vlasti. Studenti na sveučilištu, na primjer, mogu se protiviti ograničenjima njihove slobode govora, ili zaposlenici mogu imati manju lojalnost poslu kada smatraju da njihov doprinos nije poželjan.
Neki prosvjedi protiv zakona koji se smatraju pretjerano restriktivnim usredotočili su se na njihov paternalizam, osobito u zemljama u kojima se osobne slobode visoko cijene. U Sjedinjenim Državama, na primjer, neki vozači motocikala i bicikala opiru se obveznim zakonima o kacigama uz obrazloženje da je izbor nošenja kacige osobni. Vlada tvrdi da takvi zakoni spašavaju živote osiguravajući da ljudi koji su sudjelovali u nesrećama imaju odgovarajuću zaštitu glave, te je stoga opravdano donošenje i provođenje ovih zakona.