Za mnoge ljude, lažljivac je lažljivac. Takva se osoba može opisati kao kompulzivni lažov, uobičajeni lažov ili patološki lažov. Postoje, međutim, neki koji su istaknuli razlike između tipova. Patološko laganje je kontroverzna tema bez točne psihijatrijske definicije. Problem se obično opisuje kao navika da se laže kako bi se postiglo svoje, a da se pritom ne uzimaju u obzir osjećaji ili prava drugih.
Psihijatrijska zajednica nije opširno istraživala, dokumentirala ili kategorizirala patološko laganje. To doprinosi kontroverzi, budući da elementi oko problema često nisu dogovoreni. Vjeruje se, međutim, da je ova vrsta laganja podjednako česta među muškarcima i ženama. Također postoji opći konsenzus da se u većini slučajeva problem razvija rano i nastavlja se tijekom života.
Točan razlog zašto se patološki lažljivci ponašaju na način na koji se ponašaju nije sasvim jasan. Neki vjeruju da to rade iz određenih motiva, poput želje da naslikaju određenu sliku o sebi. Oni također mogu lagati u bilo koju svrhu koja im koristi, kao što je dobivanje simpatija, novca ili promaknuća. Oni koji podržavaju ovu definiciju vjeruju da ti ljudi vide malo vrijednosti u istini. Također vjeruju da je patološki lažov vrlo svjestan svojih odluka da pruži lažne informacije, pa shvaća što je istina, a što nije.
Postoji suprotan stav koji ističe da se patološko laganje često čini bez čvrstog razloga. Neki ljudi često nisu u stanju upravljati svojim izmišljenim pričama, zbog čega drugi često prepoznaju da postoji problem. Kao rezultat toga, ti ljudi trpe više negativnih posljedica od svojih postupaka nego koristi. Ljudi koji podržavaju ovaj stav vjeruju da patološki lažljivci ne mogu kontrolirati naviku. Oni također vjeruju da mnogi od tih lažljivaca vjeruju svojim lažima do te mjere da su zabluda.
U oba slučaja, uočeno je da ovaj oblik laganja često uključuje priče koje bi mogle biti stvarne. Lažljivac općenito ne smišlja priče o letećim kravama. Umjesto toga, može lagati o postignuću ili se pretvarati da ima bolest. U nekim slučajevima, laži su formulirane oko određenog stupnja istine.
Patološko laganje nije općenito prepoznato kao psihološki poremećaj, ali se obično smatra indikacijom jednog. To uključuje antisocijalni poremećaj osobnosti i narcistički poremećaj osobnosti. Kada je to slučaj, obično je malo nade za rješavanje problema bez rješavanja temeljnog poremećaja.
Laganje može imati štetne učinke na sve vrste odnosa, kao što su roditelj i dijete, šef i zaposlenik ili dečko i djevojka. To je osobito istinito u odnosima u kojima ljudi nisu vezani za lažljivce. Patološki lažljivac može, dakle, imati povijest intimnih odnosa koja uključuje mnogo partnera i radnu povijest koja uključuje mnoge poslove.
Izravno suočavanje s nekim tko bi mogao biti patološki lažov često je jednako frustrirajuće kao i suočavanje s lažima. Ove osobe su često obrambene i mogu upotrijebiti bijes kako bi otjerale osobu koja im se suoči. Oni također mogu slagati jednu laž na drugu, uzrokujući da izmišljena priča postaje sve složenija. Problem se često ne rješava jer patološki lažljivci uglavnom odbijaju priznati svoje ponašanje, a oni koji priznaju da imaju problem neće tražiti liječenje.