Zakon o ujedinjenju i jačanju Amerike pružanjem odgovarajućih alata potrebnih za presretanje i ometanje terorizma iz 2001. dalekosežan je zakon koji je osmišljen kako bi Sjedinjenim Državama olakšao otkrivanje i djelovanje na potencijalne sigurnosne prijetnje. Poznatiji je pod skraćenicom USA PATRIOT Act, a kolokvijalno se može nazvati i “Patriot Act”. Sadržaj akta bio je iznimno kontroverzan, posebno među liberalnim Amerikancima i ljudima koji su zabrinuti za svoje građanske slobode.
Domoljubni zakon potpisan je 26. listopada 2001., nešto više od mjesec dana nakon napada 11. rujna. Mnogi kritičari zakona istaknuli su da o njemu nije bilo žestoko raspravljano u Kongresu, te da je zbog toga što je na brzinu proguran, neki od jezika krajnje nejasni. Izvorno je zakon imao ono što je poznato kao “klauzula o zalasku”, što znači da će isteći za četiri godine. Godine 2006. većina zakona ponovno je odobrena i postala trajna, nakon opsežnije rasprave u Domu i Senatu.
Prema Patriot Actu, američko osoblje za provođenje zakona ima daleko više ovlasti nego prije. Ova promjena ovlasti osmišljena je kako bi se osiguralo da policija može brzo i odlučno djelovati na hapšenje terorista. Nakon terorističkih napada 11. rujna, mnoge osobe u vladi željele su policiji dati više ovlasti za promatranje neobičnih aktivnosti i djelovanje u skladu s njima. Mnogi pojmovi u tom aktu mogli bi se smatrati štetnim za građanske slobode, što je velika briga za neke Amerikance.
Zakonom su uvelike proširene mogućnosti nadzora, što je također pojačalo regulaciju financijskih transakcija za koje se sumnja da su povezane s terorističkom djelatnošću. Također je uvelike poboljšala sposobnost organa za provođenje zakona da nadziru strane državljane u Sjedinjenim Državama, deportirajući ih ako se to smatra potrebnim. Prošireno je prikupljanje domaćih i međunarodnih obavještajnih podataka, a zakon također dopušta policiji da izvršava naloge za pretrese i prisluškivanja bez obavještavanja o objektu naloga. Također je povećao opseg ovlasti za domaći terorizam, što je dovelo do ozbiljnih posljedica za radikalne organizacije poput Fronte za oslobođenje Zemlje (ELF) i Fronte za oslobođenje životinja (ALF).
Jedan od kontroverznijih odjeljaka Patriot Acta bio je odjeljak 215, koji policiji omogućuje prikupljanje zapisa, uključujući povijest odlaska u knjižnicu ili povijest kupnje putem interneta. Američka knjižničarska udruga izrazila je snažno protivljenje ovom dijelu zakona, pri čemu su se mnogi knjižničari obvezali odbiti predati takve podatke o svojim pokroviteljima. Američka unija za građanske slobode također je izrazila nezadovoljstvo velikim dijelom teksta u tom zakonu, posebno jezikom koji dopušta “škrinjanje i zavirite” pretrage, tajne pretrage koje se vrše na privatnom vlasništvu.