Pauza je kratki prekid programa ili izvedbe, koji omogućuje gledateljima da se osvježe prije nego što se emisija nastavi. Pauze također imaju neke praktične funkcije za izvođače ili radiodifuzne postaje. U emitiranju, prekidi programa su vrlo kratki, obično traju samo jednu do tri minute. Međutim, tijekom emisije uživo trajanje pauze je duže. Kratka pauza obično traje oko pet minuta, dok duga pauze mogu trajati i do dvadeset minuta. Duljina stanke za nastupe uživo često je određena veličinom publike, pri čemu veća publika dobiva duže stanke.
Razlog zašto trajanje stanki varira između nastupa uživo i onih koji se snimaju i emitiraju je taj što su pauze usmjerene na marketing i oglašavanje. Glavni koncept oglašavanja je da tvrtke imaju samo nekoliko sekundi da privuku pozornost potrošača, tako da većina prekida emitiranja ima kratke serije reklama, pri čemu svaka reklama traje oko 30 do 60 sekundi. Mnogi ljudi ne gledaju ove reklame, umjesto toga zgrabe grickalicu ili brzo odu na WC. Ako prekidi emitiranja traju dulje od ovoga, to je obično zato što je program imao neuobičajeno vrijeme trajanja i postaja treba nešto da ispuni eter dok ne dođe vrijeme za sljedeći zakazani program.
U nastupu uživo oglašavanje nije glavni fokus pauze, iako se roba povezana s predstavom može kupiti na licu mjesta. Ako voditelj nešto želi reklamirati, voditelj bi to mogao kratko najaviti, ali češće su reklame unutar tiskanih programa emisije. Umjesto toga, fokus je pružiti gledateljima priliku da koriste toalet, čitaju svoje programe, druže se, možda uzmu piće iz fontane i protežu se. To traje dugo, jer umjesto da samo nekoliko ljudi sjedi oko televizije, voditelj mora primiti možda stotine pojedinaca.
Iza kulisa u nastupu uživo, voditelji mogu iskoristiti vrijeme pauze za pomicanje postavki ili kontrola rasvjete i zvuka. Glazbenici i izvođači u showu obično dotjeruju šminku, psihički se pripremaju za sljedeći čin ili pjesmu i po potrebi prilagođavaju svoje instrumente. Koordinatori provjeravaju jesu li svi materijali na svom mjestu i jesu li svi izvođači koji moraju odmah biti na raspolaganju za izlazak na pozornicu, obično koristeći voki-tokije. Svjetlosni signali govore publici kada pauza počinje i završava, pri čemu se pali što znači početak, a ugađa se što znači kraj.
U emitiranju, prekidi se obično zakazuju otprilike svakih petnaest do dvadeset minuta. Scenaristi to razumiju i pažljivo osmišljavaju svoj rad tako da se “cliffhanger” trenuci dogode neposredno prije nego što se dogodi reklama. U nastupu uživo, izvođači nisu toliko zabrinuti za stvaranje napetosti i interesa za održavanje gledanosti. To je zato što ljudi obično kupuju karte za nastup unaprijed znajući točno što će vidjeti. Voditelji tako obično stanku stavljaju u sredinu programa, ili ako je emisija znatno duga, otprilike trećinu i dvije trećine emisije ili između činova.
Jedan aspekt prekida u emisijama uživo koji se drastično razlikuje od prekida emitiranja je korištenje “dopunskih” izvedbi. Ako voditelj zna da će pauze biti duge, domaćin može povući jednog izvođača ili grupu da se zabavlja tijekom pauze. Ti izvođači često nemaju reputaciju glavnih izvođača ili emisija jer nemaju baš toliko iskustva, ali su sami po sebi talentirani i dobivaju materijal za životopis služeći kao pauza. Publika ne ide u predstavu izričito zbog pauze, ali ipak uživa u njima ako je dostupna.