Pelikan je ptica vodarica poznata po svojoj prepoznatljivoj grlenoj vrećici koju koristi za hvatanje hrane. Postoji osam zabilježenih vrsta pelikana koji su otkriveni u cijelom svijetu. Pelikani prvenstveno naseljavaju područja u blizini velikih vodenih površina, slatkih i slanih, kao i jezera i rijeka.
Osam vrsta pelikana čine obitelj Pelecanidae. Pelecanidae dijele red Pelecaniformes sa svojim dalekim rođacima sisama, kormoranima, strelicama, fregatama, gaćama i tropskim pticama. Pripadnici ovog reda žive kolonijalno, a pojedinačna živina je monogamna. Njihovi se potomci rađaju bespomoćni i zahtijevaju stalnu pažnju.
Općenito se smatra da postoje dvije skupine pelikana. Prvi ima sivo ili smeđe perje i gnijezdi se na drveću ili, u slučaju peruanskog pelikana, na stijenama. Drugu skupinu čine oni pelikani s bijelim perjem koji se gnijezde na tlu.
Smeđi pelikan je najmanji pripadnik Pelecanidae i ima prosječnu težinu od 6 kg, dug je 2.75 m i raspon krila od 3.5 stopa (1.06 m). Dalmatinski pelikan je najveći s prosječnom težinom od 6 funte (1.83 kg) i 33 stopa (15 m) u dužinu, s rasponom krila do 5.8 stopa (1.8 m). Prosječni račun može držati do tri galona (10 litara) vode.
Pelikani su mesožderi, uglavnom se hrane ribom, ali i vodozemcima, rakovima, a rijetko i manjim pticama. Oni vade ribu iz vode s velikom grlenom vrećicom pričvršćenom na dnu kljuna, a mnoge vrste također koriste kooperativne metode ribolova prilikom lova. Ptice se oblikuju u ravnu liniju ili U-oblik, lete nisko iznad površine vode dok udaraju krilima o površinu. To tjera ribu u plitke vode gdje pelikani lako mogu izvući svoj plijen iz vode.
Smeđi pelikan je iznimka od ove tendencije, jer se prvenstveno hrane menhadenom, vrstom haringe, i koriste agresivniji stil lova roneći i hvatajući plijen u kljunu. Jedine druge vrste koje se primjenjuju ovom metodom su peruanski pelikan i australski pelikan, iako je pojava rijetka.
Pelikani ne pohranjuju svoje zatočene ribe u vrećice. Umjesto toga, odmah se hrane. Ako pelikan ima mlade za hranjenje, onda otvara usta i pušta mladu pticu da se hrani iz svog grla, gdje ima pristup povratnoj hrani.
Smeđi pelikan nekoć se smatrao ugroženim u Sjevernoj Americi. Zbog izlaganja DDT-u i dieldrinu pesticidima, jajašca ovih pelikana bi se oštetila i ne bi mogla održati sazrijevanje embrija. Korištenje DDT pesticida zabranjeno je 1972. godine i od tada se smeđi pelikan uspio ponovno naseliti i više se ne smatra ugroženom vrstom. Dalmatinski pelikan je najrjeđa vrsta pelikana, a slijede ga pjegavokljuni. Australski i bijeli pelikani slijedeće su dvije najčešće vrste.