Perfuzija se odnosi na protok krvi kroz žile tijela, na putu do kapilarnih ležišta u različitim tkivima koja primaju krvotok. Kada netko osjeti smanjen protok krvi, to može biti prilično opasno, jer se tkiva u tijelu mogu brzo oštetiti ograničenim protokom krvi. Većina ljudi koji su kratko vrijeme omotali gumicu oko prsta upoznata je s tim što se događa kada se protok smanji.
Kada se pacijenti dovode tijekom hitnog slučaja, jedna od stvari koje se testiraju tijekom trijaže je perfuzija. Ograničeni protok krvi može biti znak ozbiljnog problema koji se mora riješiti. Jedan uobičajeni način testiranja protoka krvi je jednostavno pritisak na kožu, a zatim čekanje da se vidi koliko je vremena potrebno da se krv vrati natrag u mjesto. Sporo vraćanje krvi ukazuje na smanjenu perfuziju, što je razlog za zabrinutost.
U procesu perfuzije, krv se kreće iz srca, kroz mrežu arterija, u najmanje krvne žile u tijelu, kapilare. Dok krv teče kroz kapilare, ona donosi vitalne hranjive tvari u tkiva tijela i pomaže u uklanjanju otpada. Zatim, krv teče natrag u srce, gdje se ponovno ulijeva kisikom i kreće iznova. Svaki prekid u ovom krvožilnom sustavu može imati učinak mreškanja na žile i kapilare nizvodno.
Ovaj se proces može pretvoriti u korist medicinskog osoblja. Na primjer, mnogi lijekovi se isporučuju izravno u krvotok, a perfuzija prenosi lijek po cijelom tijelu. Ponekad, protok krvi do određenog uda ili područja može biti nakratko ograničen dok se lijek ubrizgava na mjesto, osiguravajući da se lijek koncentrira na području gdje je najpotrebniji.
Kada je protok krvi radikalno smanjen, pacijent dolazi u opasnost od smrti ili gubitka uda. Na primjer, ako netko doživi prometnu nesreću zbog čega ostane zarobljen u automobilu s priklještenom nogom, cirkulacija do te noge može biti prekinuta, uzrokujući odumiranje tkiva u nozi. Osim ako se pacijent odmah ne liječi, ud će možda trebati amputirati zbog raširene smrti tkiva. Loša perfuzija također može uzrokovati zatajenje organa, što može biti vrlo ozbiljan problem, jer zatajenje jednog organa često stavlja stres na druge, što dovodi do sistemskog zatajenja organa i konačne smrti.