Perifraza, također nazvana circumlocution, je zamjena opisnog izraza za imenicu ili glagol. U pisanom obliku može se koristiti namjerno za učinak, ili može značiti neiskustvo s pisanjem ili s predmetom. U govornom jeziku, česta upotreba perifraze ukazuje na poteškoće u pronalaženju riječi ili može biti rezultat društvenog pokušaja da se ublaži poruka. Problem s pronalaženjem riječi može biti znak razvojnog problema ili može značiti temeljno neurološko oštećenje.
Upotreba perifraze u pisanju i diskursu rezultira dugim, opisnim odlomcima. Autori će ponekad odlučiti koristiti razrađenu frazu umjesto jedne riječi kako bi postavili ton ili naglasili suptilni aspekt značenja riječi. Na primjer, autor bi mogao izabrati da napiše “posljednje nestajuće zrake topline skliznule su iza planine” umjesto “zalaska sunca” za efekt u djelu fikcije. Isti izraz u znanstvenom radu o suncu bio bi loše prihvaćen. Slično, perifraza se može upotrijebiti za ublažavanje ili politiziranje poruke, kao što je “mnogi ljudi potaknuti da nađu zadovoljavajući posao” umjesto “mnogi ljudi su otpušteni”.
Akademsko i profesionalno pisanje obično nastoji izbjeći perifrazu u korist sažetijeg, jasnog stila. Razrađeno fraziranje u tim kontekstima ukazuje na nedostatak vokabulara ili nedostatak majstorstva nad temom. U američkom engleskom, sažeto pisanje smatra se mjerodavnijim oblikom. Izrazi kao što su “u prirodi” ili “takvi da” često označavaju mjesta na kojima se pisanje može pojednostaviti. S druge strane, pisanje koje je previše sažeto može izgledati hladno i suho.
U govornom jeziku česta upotreba perifraze često označava probleme s pronalaženjem riječi, odnosno pamćenjem željene riječi u trenutku govora. To može biti normalna funkcija starenja, ali se također može pojaviti u sprezi s moždanim udarom, ozljedom mozga ili u ranoj fazi Alzheimerove bolesti. Kada se koristi za kompenzaciju pravih problema u pronalaženju riječi, perifraza može biti ključna za govornikovu sposobnost komunikacije. Česti ili sve češći slučajevi muke s pronalaženjem riječi trebali bi se razgovarati s liječnikom govornika, jer oni mogu biti među prvim simptomima neurološke bolesti ili poremećaja.
Razvojno, perifraza je normalna u ranom jezičnom razvoju. Vrlo mala djeca nemaju vokabular da sve označi, pa su zamjene fraza uobičajena strategija. “Mjesto s grumenima”, na primjer, tipičan je način na koji dvogodišnjak traži omiljeni restoran. Slično, učenici drugog jezika mogu posegnuti za opisnim frazama kada im nedostaje vokabular potreban za učinkovitu komunikaciju.