Peronealna neuropatija, koja se također obično naziva pad stopala, medicinski je izraz koji se koristi za opisivanje disfunkcije peronealnog živca. Ovaj živac povezuje potkoljenicu, stopalo i nožne prste s mozgom. Oštećenje ovog živca ima tendenciju da prouzrokuje spuštanje stopala u gležnju prema dolje. Kronična bol je najčešće prijavljeni simptom peronealne neuropatije i može se liječiti lijekovima protiv bolova, potpornim uređajima ili kirurškom intervencijom. O svim pitanjima ili nedoumicama o peronealnoj neuropatiji ili najprikladnijim metodama liječenja za pojedinačnu situaciju treba razgovarati s liječnikom ili drugim medicinskim stručnjakom.
Tjelesna trauma je vodeći uzrok razvoja peronealne neuropatije. To se može dogoditi zbog uvrtanja gležnja, izravnog udarca u bočnu stranu koljena ili provođenja dužeg vremena s koljenom pritisnutim na tvrdu površinu. U nekim slučajevima, peronealna neuropatija može biti uzrokovana kirurškim zahvatima. Ponekad se točan uzrok ovog stanja ne može utvrditi.
Simptomi peronealne neuropatije mogu uključivati bol, ukočenost i znak pada stopala. Bol je najčešće prijavljeni simptom i može varirati od blage do teške prirode. U blažim slučajevima, lijekovi protiv bolova koji se mogu kupiti bez recepta kao što su ibuprofen ili acetaminofen mogu pružiti dovoljno olakšanje od nelagode povezane s ovim stanjem. U težim slučajevima, lijekovi protiv bolova koji se izdaju na recept ili drugi lijekovi mogu se koristiti kako bi pomogli pacijentu da funkcionira što je moguće normalnije.
U liječenju peronealne neuropatije može se koristiti fizikalna terapija ili uporaba potpornih uređaja, poput aparatića. Slabost mišića i djelomična ili potpuna paraliza ponekad se mogu javiti kao posljedica ovog zdravstvenog stanja, a upotreba potpornih uređaja i fizikalne terapije mogu spriječiti trošenje mišića. Ove mogućnosti liječenja obično se koriste zajedno s lijekovima kako bi se izbjegla potreba za kirurškom intervencijom.
U najtežim slučajevima peronealne neuropatije, kada druge metode liječenja nisu bile uspješne, može biti potrebna operacija. Vrsta operacije ovisi o izravnom uzroku oštećenja živca. Svi tumori ili mase koje komprimiraju živac možda će se morati ukloniti, ili se oštećeni dio živca može ukloniti, a zdravi krajevi koji preostaju se kirurški spajaju. Liječnik će s pacijentom na individualnoj osnovi razgovarati o najprikladnijim mogućnostima liječenja.