Five Wishes pravni je oblik koji je objavila američka neprofitna organizacija kako bi pomogla ljudima da pripreme naprednu medicinsku direktivu za rješavanje onoga što bi se trebalo dogoditi ako se razbole i više ne budu u stanju sami donositi odluke. Organizacija Aging With Dignity predstavila je prvu verziju 1996. godine i napravila nekoliko promjena u obrascu kako bi ga učinila upotrebljivim u što većem broju država kao obvezujući pravni dokument. Ljudi mogu dobiti kopije od ove organizacije ili putem bolnica, hospicijskih organizacija i sličnih grupa.
Ovaj dokument sadrži pet odjeljaka koji pokrivaju različite aspekte skrbi na kraju života. Prvi je imenovanje osobe koja će djelovati kao opunomoćenik zdravstvene skrbi u slučaju da je netko nesposoban. Drugi govori o vrsti njege koju osoba želi primiti, u rasponu od minimalne ugodne skrbi do svih mogućih mjera za spašavanje života. Oba ova dijela dokumenta Pet želja su pravno obvezujuća i važno je osigurati da je obrazac priznat u određenoj jurisdikciji.
Sljedeća tri dijela govore o duhovnim i osobnim stvarima. Treći dio bavi se potrebama pacijenata za udobnošću, raspravljajući o vrsti utjehe koju želi dobiti. Četvrti pokriva kako pacijent želi da ga drugi ljudi tretiraju, a peti govori o stvarima koje pacijent želi da znaju prijatelji i obitelj. To može uključivati pojedinosti za sprovod ili spomen obilježje zajedno s osobnim bilješkama pojedinim osobama.
Dokument Pet želja djeluje kao živa oporuka u kojoj se detaljno navode pacijentove želje o određenim aspektima medicinske skrbi, uz davanje punomoći za donošenje odluka u zdravstvenoj zaštiti osobi. Također pokriva pitanja o kojima se inače ne raspravlja u standardnim pravnim oblicima koje ljudi koriste za napredne direktive. Kada ljudi koriste obrazac Pet želja, trebali bi provjeriti prepoznaje li njihova država obrazac. Ako to ne učini, moraju koristiti pravni dokument koji preferira država, iako mogu pripremiti i Pet želja kao dopunu.
Važno je biti svjestan da bolnice koriste raznoliku terminologiju za raspravu o različitim aspektima skrbi na kraju života, te je važno biti što je moguće konkretniji. Umjesto da jednostavno kažu “nema izvanrednih mjera”, na primjer, ljudi bi trebali objasniti što to znači. Osoba bi možda bila spremna ići na antibiotike za liječenje infekcije, ali ne i na respirator, na primjer. Što je dokument detaljniji, bolje će zdravstveni djelatnici moći uvažavati želje pacijenta.