U svijetu stalno rastućeg kapaciteta podataka, petabajt predstavlja granicu neposredno ispred terabajta, koji se sam nalazi neposredno ispred gigabajta. Drugim riječima, 1,024 gigabajta je jedan terabajt, a 1,024 terabajta je jedan petabajt. Da to stavimo u perspektivu, petabajt je oko milijun gigabajta (1,048,576).
Krajem 1980-ih smatralo se da je veliki tvrdi disk od 80 megabajta. Danas ta količina prostora čak ne drži niti trenutni Windows operativni sustav bez da se susreće s ograničenjima pohrane. Robusni programi, glazbene datoteke, digitalni svestrani diskovi (DVD), streaming videa i grafika visoke razlučivosti postali su zvijeri gladne memorije koje proždiru nekretnine malo po bajt. Bilo bi nezamislivo 1980-ih da će kućno računalo jednog dana zahtijevati desetke, pa čak i stotine gigabajta za pohranu podataka. Iako petabajt još uvijek leži izvan teritorija terabajta, tko može reći gdje će biti kućno računalo za sljedeća dva desetljeća?
Ponizna je pomisao da moćni petabajt pohranjuje pojedinačne bitove. Potrebno je osam bitova da se napravi bajt, koji predstavlja jedan znak. Riječ “bit”, na primjer, treba 24 bita za pravopis ili tri bajta.
Stavite 1,024 bajta zajedno i imate kilobajt. Uzmite istu količinu kilobajta (1,024) i izgradili ste megabajt; 1,024 megabajta i imate gigabajt – i tako dalje da dobijete terabajt, i na kraju, petabajt. Dakle, koliko bitova je u petabajtu? Zapanjujućih 9,007,199,254,740,990!
Za prosječnu osobu, škripanje brojeva postaje malo dlakavo kada se uđe u teritorij petabajta, ali tu ne staje. Iza petabajta su eksabajt, zetabajt i jotabajt. Iako se neki možda još navikavaju na ideju da je 1,024 megabajta jednako jednom gigabajtu, brzo dolazimo do vremena kada će ljudi govoriti o tome da imaju “pola terabajta” prostora za pohranu, a ne 500 gigabajta. Međutim, za sada je petabajt sigurno prebačen na sveučilišna superračunala poput onih na Sveučilištu Indiana, Europskoj organizaciji za nuklearna istraživanja (CERN) i IBM-ovim Global Services, između ostalih. Možemo se samo nadati da će programi za defragmentaciju držati korak u trenutku kada kućni korisnik kupuje kapacitet pohrane po petabajtu.