Peti amandman dio je Bill of Rights, prvih deset amandmana na Ustav SAD-a, čiji je cilj definiranje prava građana pod novoosnovanom vladom Sjedinjenih Država. Konkretno, ova izmjena definira neka od prava pojedinca optuženog za kazneno djelo, odnosno pojedinaca čije bi izjave mogle dovesti do toga da ih se optuži za kazneno djelo. Postoji nekoliko prava sadržanih u Petom amandmanu: pravo na slobodu osim ako ga ne optuži velika porota, pravo na pravilan postupak, zabrana dvostruke opasnosti i pravo na nesvjedočenje protiv sebe (samooptuživanje).
Osobito se smatra da je na pravo na pravilan proces u velikoj mjeri utjecala Magna Carta, koju je uspostavio engleski kralj Ivan 1215. Magna Carta je uspostavila suđenje pred porotom kolega, kako bi ljudi optuženi za zločine imali pošteno saslušanje prije sud prije nego što je određena kazna. S ovom idejom dolazi i koncept biti nevin dok se ne dokaže krivnja.
Peti amandman preuzima ovu ideju iz Magna Carte i obvezuje državu da dokaže kriminalno ponašanje i da ne poduzme nikakve radnje protiv osobe osumnjičene za kazneno djelo, kao što je ozljeđivanje, oduzimanje njegove imovine ili zatvaranje, osim ako se za zločin opravdano sumnja ili dokazao. Nakon što velika porota utvrdi da postoji dovoljno dokaza za suđenje osobi, ona može biti zadržana u zatvoru sve dok se ne održi dodatno suđenje poroti koje utvrđuje nevinost ili krivnju. Druga ideja koja dolazi s dužnim procesom je da država ne može jednostavno držati ljude u zatvoru na neodređeno vrijeme, a da ih ne optuži za zločin.
Druga odredba u amandmanu je da ljudi ne mogu biti optuženi za isto kazneno djelo dvaput, što se zove dvostruka opasnost. Ako država ne uspije dobiti osuđujuću presudu iz prvog pokušaja, ne može pokušati ponovno. To može spriječiti sudove ili pravni sustav od uznemiravanja osobe kroz kontinuirane optužbe da je počinila isti zločin.
Vjerojatno je dio koji većina ljudi često čuje ideja da pojedinci ne moraju sami sebe optuživati ili svjedočiti protiv sebe. Pravo na izbjegavanje samooptuživanja posebno se primjenjuje kada svjedoci dolaze pred sud da daju iskaz koji bi mogao dovesti do optužnice za kazneno djelo. U tim okolnostima, ljudi mogu odlučiti da se “izjasne o petom”. Osoba optužena za zločin također ima pravo ne svjedočiti na suđenju u svoju obranu, te ne razgovarati s osobama koje ih uhićuju, budući da se sve njihove izjave mogu “upotrijebiti protiv njih”.
Prava utvrđena Petim amandmanom dobila su širu definiciju donošenjem Četrnaestog amandmana 1868. Potonji amandman se bavio redefiniranjem građana kako bi se uključili oslobođeni Afroamerikanci; raniji se amandman prvenstveno odnosio na građane, a robovi ili čak slobodni Afroamerikanci obično nisu definirani kao građani kada je Ustav SAD-a prvi put ratificiran. Definiranjem građanina kao osobe “rođene ili naturalizirane u Sjedinjenim Državama”, SAD je mogao proširiti “jednaku zaštitu” zakona na većinu ljudi koji žive u SAD-u, uključujući sve ranije porobljene Afroamerikance. Četrnaesti amandman također je ponovio pravo na pravilan postupak za sve građane.