Izraz “peti kotač” jedan je od mnogih idiomatskih izraza koji se koriste u svakodnevnom engleskom jeziku, a odnosi se na nešto što nije bitno, ili je nepotrebno i beskorisno. Paradoksalno, pojam navodno potječe iz korisnog izuma američkog izumitelja Charlesa Martina iz 1911. američkog izumitelja Charlesa Martina za Martin Rocking Fifth Wheel, koji je bio mali horizontalni kotač instaliran na kamione s pričvršćenim prikolicama koji je bio primarni mehanizam za pričvršćivanje kamiona na prikolicu. Rani kamioni s benzinskim pogonom zapravo su bili poljoprivredni traktori pričvršćeni na prijašnje vagone s konjskom vučom, a spojnica sedla bila je okrugla ploča sa središnjom rupom koju je Martin izumio da spoji jedinice zajedno.
Isti osnovni dizajn sedla Martina i danas se koristi na modernim polutegljačkim prikolicama koje se široko koriste u cestovnom transportu. Martin Rocking Fifth Wheel bio je revolucionaran u to vrijeme, jer je kamionima omogućio mogućnost savijanja tijekom zavoja i rukovanja neravnim površinama, a da kotači prikolice ili kamiona ne izgube kontakt s tlom. Bio je toliko koristan da su svi veći proizvođači kamiona prihvatili dizajn.
Engleske izreke često imaju podrijetlo koje je teško ući u trag i nije sasvim jasno je li Martinov izum bio izvorni izvor pojma “peti kotač” ili samo metoda koja je idiom učinila uobičajenom izrekom u svakodnevnom jeziku. Značenje koje je preneseno tijekom vremena sugerira da može imati udaljenije podrijetlo u izumu diližansa u zapadnom SAD-u, ili čak i dalje u prošlost. Diližansa s konjskom vučom, poput modernog automobila, često je na dugim putovanjima nosila rezervni peti kotač, koji je imao malo korisne svrhe osim ako se dogodi nesreća koja je uključivala oštećenje jednog od primarnih kotača vozila.
Jedna vrsta diližansa koja se koristila za obilaske prevozila je do 18 putnika u Sjedinjenim Državama sredinom 1800-ih, a zapravo se zvala 5th-Wheel Touring Wagon. Međutim, same diližanse potječu od izuma kočije s dva kotača, koja se može pratiti do 3000. godine prije Krista u regiji Mezopotamije u današnjem Iraku. Konjske zaprege počele su se širiti u dizajnu i svestranosti u 16. stoljeću u Europi, kada su putovanja zatvorenim kočijama na velike udaljenosti postala popularna. Dodani su ovjesi kako bi vožnja bila udobnija, kao i jastuci za sjedala. Možda su u tom vremenskom razdoblju ova vozila počela nositi rezervne kotače, a nastao je i izraz “peti kotač”.
Značenje idioma s vremenom se razvija, ali pojam “peti kotač” jedinstven je po tome što se čini da je zadržao svoj izvorni kontekst. Široko rasprostranjena uporaba Martinovog izuma u transportu autocestom očito je imala malo utjecaja na izraz koji još uvijek zadržava konotaciju nečega od samo periferne važnosti. Značenje je, zapravo, počelo značiti više od tehnologije ili rezervnih dijelova s malo svakodnevne vrijednosti, već uključuje i uloge koje ljudi igraju. Netko za koga se kaže da je peti kotač u tvrtki ili nekoj drugoj organizaciji je netko tko se smatra nevažnim, ili čije dužnosti nemaju veliki utjecaj na aktualne stvari i bez koga bi se lako moglo obaviti.