Petrarkanski sonet bio je prva vrsta soneta koja je uvedena u Englesku. Prvi ga je preveo Sir Thomas Wyatt početkom 1500-ih. Ova vrsta soneta dobila je ime po talijanskom pjesniku Francescu Petrarci, Talijanu iz 14. stoljeća. Riječ je o pjesmi od dvije strofe s oktavom, sestetom i ukupno 14 redaka. Petrarkanski sonet ima sustav rimovanja abba, abba, cde, cde.
Francesco Petrarca bio je humanist, učenjak i pjesnik iz Italije. Petrarca, poznatiji kao Petrarka na engleskom govornom području, napisao je ukupno 366 soneta, kao i brojna pisma i rasprave o raznim temama. Njegovo najomiljenije djelo, međutim, bila je epska pjesma napisana na latinskom pod nazivom “Afrika”. Unatoč njegovoj ljubavi prema pjesmi, malo tko ju je držao tako visoko. Kvaliteta njegovog pisanja bila je takva da je Pietro Bembo u 16. stoljeću koristio Petrarku, kao i Dantea Alighierija i Giovannija Boccaccia kao inspiraciju za svoj razvoj modernog talijanskog jezika.
Tipičan Petrarkanski sonet je pjesma od 14 redaka napisana jambskim pentametrom. Sonet je podijeljen u dvije strofe: oktavu i sestet. Oktava je otvarač s osam redaka, što sugerira problem. Set je bliži šest redaka, koji komentira problem predložen u oktavi.
Tema tipičnog Petrarkanskog soneta je nedostižna ljubav. Većina Petrarkinih vlastitih soneta napisana je o ljubavi njegova života; Laura. Nedostižna ljubav se smatra jednom od najčišćih ljubavi jer ništa od nje ne odvlači pažnju. Dobar primjer upotrebe ljubavi u Petrarkanskom sonetu je “Duga ljubav koja u mom srcu doth Harbour” u prijevodu Sir Thomas Wyatt:
“Duga ljubav koja gaji u mom srcu
I u mom srcu čuva svoje prebivalište,
U lice mi se pritišće smjelim pretvaranjem,
I ondje kampira, pokazujući svoju zastavu.
Ona koja me nauči voljeti i patiti,
I želi da moje povjerenje i nemar požude
Zauzdajte razum, stid i poštovanje,
Svojom tvrdoćom izaziva nezadovoljstvo.
S ljubavlju u šumu srca on bježi,
Napuštajući svoj posao s bolom i plačem,
I tamo se skriva i ne pojavljuje se.
Što da radim kad se moj gospodar boji
Ali u polju s njim živjeti i umrijeti?
Jer dobro je život koji se vjerno završava.”
Prijevodi Petrarkanskog soneta inspirirali su prvu generaciju engleskih soneta. Sustav rimovanja, međutim, više odgovara talijanskom i latinskom nego engleskom. To je dovelo do razvoja Shakespeareovog soneta. Tema ljubavi i dama kasnije je dovela do antipetrarčanskog soneta, koji je napadao žene umjesto da ih veliča. U 16. stoljeću Bembo je nastojao Petrarkin stil učiniti dominantnom lirskom formom u talijanskom jeziku.