Petrissage je masažna tehnika gnječenja koja potječe iz švedske tradicije masaže. Uz pokrete kao što su tapotement i effleurage, petrisaža je jedna od primarnih tehnika masaže koja se koristi u tradicionalnoj švedskoj masaži. Mnoge druge tehnike masaže koriste ovaj potez, jer se može integrirati s drugim stilovima za sve, od dubokog rada tkiva do opuštajuće terapeutske masaže. Većina škola za masažu pruža upute o ovom potezu u ranim fazama edukacije o masaži.
Nekoliko različitih vrsta gnječenja može se koristiti pod krovnim izrazom “petrissage”. Jedno je klasično mijesenje tijela, slično mijesenju tijesta. Drugi je valjanje kože, što se mora učiniti pažljivo kako se ne bi štipalo. Terapeuti za masažu također mogu povući i stisnuti meko tkivo kako bi ga gnječili, a mogu koristiti tehnike poput “škaricanja”, u kojima se prsti hodaju jedan prema drugome preko dijela tijela. Pokret se može mijenjati kako bi odgovarao različitim dijelovima tijela, od trbuha do lopatica.
Cilj petrisaže je osigurati duboku penetraciju u meko tkivo kako bi se oslobodilo kretanje mekog tkiva, istovremeno pružajući duboki pritisak u mišićima ispod. Može se učiniti za zagrijavanje u pripremi za prodiranje dubokog rada tkiva, za rješavanje mišićnog čvora ili spazma ili jednostavno za pomoć klijentu da se opusti. Ne bi smjela biti bolna kada se izvodi pravilno, a ako masaža počne boljeti, treba odmah reći terapeutu kako bi se pritisak mogao prilagoditi.
Jedna od prednosti petrisaže je da može potaknuti cirkulaciju u dijelovima tijela na kojima se radi. Dobra cirkulacija može biti korisna za cjelokupno tjelesno zdravlje, a također može posebno utjecati na određena zdravstvena stanja koja karakterizira loša cirkulacija. Neki ljudi vjeruju da masaža pomaže tijelu izbaciti toksine, a petrisaža je jedan od poteza koji se promiču kao da imaju ovu dobrobit zbog svojih učinaka na cirkulaciju krvi i limfe.
Ova tehnika može biti duboka ili lagana, s različitim stupnjevima pritiska ovisno o klijentu. Sila pokreta dolazi prvenstveno od težine terapeuta za masažu, a ne od ruku i leđa, pri čemu se terapeut naginje na klijenta kako bi dopustio gravitaciji da obavi posao. Trebao bi biti polagane i ritmične prirode, a intenzitet se tijekom vremena povećava kako bi se klijent mogao naviknuti na osjećaj prije dubljeg rada.