Kositar je legirani metal izrađen prvenstveno od kositra, s malom komponentom olova, bakra, bizmuta ili antimona. Tradicionalno se koristi za izradu posuđa i ukrasnih predmeta. Metal je vrlo duktilan, što znači da se lako može obrađivati, reljefno ili rezbariti. Njegova savitljiva priroda iskorištavana je tisućama godina, barem od rimskih vremena, a metal je u jednom trenutku bio vrlo cijenjen.
Kositar je metal koji se pojavljuje u najvećoj koncentraciji u kositru. Većina se sastoji od najmanje 90% kositra, iako druge legure mogu uključivati samo 63%. Ostali metali u leguri koriste se kao učvršćivači, kako bi kositar bio praktičan za svakodnevnu upotrebu i obradu metala. Klasično, kositar se lijevao u rastaljenom obliku, iako se obrađivao i na druge načine. Također je vrlo otporan na tamnjenje, iako s godinama stvara zaštitnu patinu.
U boji, kositar počinje sjajno i svijetlo, gotovo poput srebra. S vremenom, metal oksidira i dobiva sivkastu nijansu. Kositar napravljen od olova s vremenom će pocrniti, što objašnjava alternativni rimski naziv “crni metal”. Povijesno gledano, ovaj je materijal nekoć bio vrlo skup, a posjedovali su ga samo imućniji članovi društva. Kao i druge legure, kositar je korisniji za određene primjene nego sami njegovi sastavni metali.
Dodavanje olova u kositar potencijalno je vrlo opasno. Olovo može iscuriti, posebno u hranu, zbog čega se staro posuđe povezuje sa slučajevima trovanja olovom. Budući da je olovo jeftino i jednostavno za obradu, u prošlosti je bilo vrlo popularan dodatak legurama, zbog čega ljudi zapravo ne bi trebali koristiti starinski kositar za jelo. Moderno posuđe od kositra izrađeno je bez olova i sigurno je za jelo, iako bi oprezni potrošači možda htjeli potvrditi odsutnost olova kod proizvođača.
Briga za kositar je relativno jednostavna. Metal je osjetljiv na oštećenja kiselinama, pa ga uvijek treba odmah oprati blagim sapunom i toplom vodom ako je bio izložen stvarima poput octa ili limunovog soka. Treba ga oprati spužvom ili mekom krpom kako ne bi došlo do ogrebotina po metalu i dobro osušiti. Kositar se također može očistiti specijaliziranim lakom, iako ljudi ne bi trebali koristiti generički metalni lak za ovu leguru, jer može uzrokovati štetu. Potrošači također trebaju biti svjesni da se kositar topi na niskim temperaturama, te se ne smije izlagati ekstremnoj toplini.