Pidgin je vrlo osnovni jezik koji se koristi za komunikaciju između kultura. To nikada nije prvi jezik govornika, a obično uključuje mješavinu riječi i pojmova iz najmanje dvije, a ponekad i više kultura. Pidgin se odlikuje jednostavnošću i lakoćom razumijevanja, iako ponekad može biti iznenađujuće izazov naučiti jasno komunicirati na jeziku, budući da je tako jednostavan. Brojni se oblici svakodnevno koriste u cijelom svijetu, a mnogi ljudi govore nekim oblikom, posebno u etnički različitim dijelovima svijeta.
Sama riječ je pidgin riječ, izvedena iz kineskog izgovora engleske riječi “business”. Izvorno se odnosio na “pidgin engleski”, žargonski izraz koji se koristio za govor o jedinstvenoj vrsti engleskog koji su Kinezi govorili kada su imali posla s engleskim trgovačkim klijentima. S vremenom je “engleski” izbačen, a riječ je općenito korištena za označavanje bilo koje vrste pojednostavljenog, miješanog jezika.
Neki ljudi pidgin misle kao kolonijalni jezik, budući da je ovaj oblik komunikacije često nastajao kako bi kolonisti mogli komunicirati s domorodačkim zajednicama. Međutim, domaći narodi su također razvili varijacije za međusobno komuniciranje, vitalnu vještinu kada su ljudi govorili vrlo različite jezike ili dijalekte. Općenito, pidgin se tretira kao kontakt jezik, što znači da olakšava osnovnu komunikaciju i trgovinu, ali možda neće biti dugoročno rješenje komunikacijskog problema jer ne dopušta mjesta za složene koncepte.
Mnogi ljudi misle o pidginu kao pokvarenom ili nestalnom obliku jezika. To, zapravo, nije tako. Ovi jezici imaju vrlo razvijena pravila tako da ih je lako razumjeti i naučiti, iako mogu zvučati čudno. Na primjer, većina rečenica ima oblik subjekta, glagola, objekta, kao što je “ideš u trgovinu”. Dodatne riječi mogu se koristiti za prenošenje napetosti, pa bi se moglo čuti “sutra zalijevaj vrt”. Koriste se osnovni samoglasnici i glasovi, a jezik obično nije tonski.
Pidgin jezik može poslužiti kao oblik lingua franca, ili zajedničkog jezika, između različitih skupina ljudi. Njegovo korištenje eliminira potrebu za prevoditeljima i osigurava brzu komunikaciju, budući da se pretpostavlja da svatko u regiji može brzo naučiti jezik za osnovnu komunikaciju. To može biti iznimno važno u napetim situacijama, kada ljudi mogu biti zbunjeni ili uznemireni bez mogućnosti da potraže prevoditelja da objasni situaciju. U nekim slučajevima učenje pidgina potiče nekoga da nauči dodatni materinji jezik za daljnje komunikacijske vještine.