Pika je sisavac iz obitelji Ochotonidae, svrstan u isti red kao zečevi i zečevi. Ovaj rođak zeca može se naći u Sjevernoj Americi i dijelovima Euroazije, a jako podsjeća na hrčka, iako pike zapravo nisu u bliskom srodstvu s hrčkom. Izražena je određena zabrinutost u vezi s pikom, budući da su ove životinje osjetljive na uništavanje staništa i klimatske promjene, zbog čega je nekoliko vrsta ugroženo, posebno u Sjevernoj Americi.
Možete čuti i pike zvane zečevi zvižduci, što se odnosi na čudne zvukove zvižduka koje proizvode neke vrste. Nazivaju se i mišjim zečevima, kamenim zečevima ili srednjoazijskim zečevima. Čini se da naziv “pika” dolazi od ruske riječi pikat, što znači “škripati”. Ove životinje su iznimno sramežljive i vrlo male, zbog čega ih je teško vidjeti u divljini osim ako ih ne provedete mjesecima proučavajući, ali neki zoološki vrtovi imaju populacije pika za ljude koji bi željeli bolje pogledati životinju.
Pike su smećkaste do sive boje, a žive prvenstveno na velikim visinama u stjenovitim područjima, koristeći pukotine stijena za zaklon. Tijekom ljeta pika bere i priprema hranu za upotrebu u mršavim mjesecima zime, jer su životinje aktivne tijekom cijele godine. Većina pika aktivna je prvenstveno tijekom dana, a neki žive u obiteljskim kolonijama, dok drugi odlučuju živjeti sami. Pike nose leglo od pet do šest jedinki i imaju vrlo kratko razdoblje trudnoće, kao i mnogi njihovi srodnici kunići.
U Sjevernoj Americi biolozi su zabrinuti zbog utjecaja klimatskih promjena na piku. Normalno, povećanje temperature bi ove životinje navelo da jednostavno putuju prema sjeveru u potrazi za gostoljubivijom klimom. Međutim, sjevernoameričke pike imaju vrlo ograničen raspon, žive na otocima staništa usred ljudske civilizacije. Kao rezultat toga, ne mogu migrirati kako bi pronašli bolja mjesta za život, a njihova se staništa ubrzano još više ograničavaju zbog napada.
U Euroaziji, nevolja pike nije tako teška, iako se životinje intenzivno love, te su ranjive na zagađenje i zadiranje u stanište jer rastuća ljudska populacija zahtijeva više prostora. U nekim područjima na ovu životinju gledaju kao na štetnika jer se hrani žitom i drugim resursima, a ljudi mogu postavljati zamke i otrove kako bi kontrolirali populaciju pika. Osim postizanja željenog cilja smanjenja broja pika na tom području, otrov šteti i drugim životinjama u istom okruženju koje piku koriste kao izvor hrane.