Ping je vrsta poruke koja se prenosi preko mreže s jednog sustava na drugi, obično između hosta poslužitelja i povezanih korisničkih sustava. Iako se potencijalno mogu koristiti različite vrste poruka, najčešći tip signala koji se šalje u tu svrhu bio je paket eho zahtjeva Internet Control Message Protocol (ICMP). Ovo je u osnovi signal s malo stvarnih podataka sadržanih u njemu, a služi prvenstveno za prijenos do povezanog korisnika, a zatim generiranje “eho” signala. Ping se sastoji od ovog procesa slanja ICMP eho zahtjeva i zatim primanja eha.
Izraz “ping” prvobitno je korišten kada je ova vrsta uslužnog programa prvi put stvorena 1983. godine, a preuzet je od izraza koji se koristio za opisivanje signala koji se šalje pomoću sonarne tehnologije. Aktivni sonar koristi generirane zvučne valove, često zvane pingovi, koji se emitiraju sa središnje lokacije, a zatim se odbijaju od objekata i vraćaju kao jeka. Računalni uslužni program za ping koristi sličan pristup za analizu povezanosti različitih sustava na mreži. Host poslužitelja ili drugo računalo na mreži, kao što je lokalna mreža (LAN) ili Internet, šalje ICMP paket zahtjeva eho drugim sustavima, koji zatim prenose eho natrag do izvora.
Cijeli je ovaj proces vremenski ograničen, često uključivanjem vremenske oznake u izvorni ICMP signal koji se zatim uspoređuje s vremenom kada jeka stigne do izvora. Nakon što host poslužitelja ili sličan sustav izda ping, poslužitelji i usmjerivači moraju, prema industrijskim standardima, izdati echo paket kao odgovor. Brojni pingovi mogu se poslati kako bi se generiralo točno mjerenje vremena potrebnog za kretanje signala između dva sustava, kao i za mjerenje potencijalnog gubitka signala. Informacije prikazane nakon ping testa obično uključuju minimalno vrijeme za prijenos, prosječno vrijeme, najduže vrijeme i bilo koje standardno odstupanje između ovih rezultata. Svaki gubitak signala obično će također biti naznačen.
Dok je korištenje ICMP eho zahtjeva pinga bilo prilično standardno tijekom ranog razvoja interneta i korporativnih mreža, postalo je manje rasprostranjeno početkom 21. stoljeća. Pingovi se mogu koristiti za stvaranje napada uskraćivanjem usluge na poslužitelj, preplavljivanjem sustava zahtjevima eho, a zlonamjerni softver može koristiti pingove za pronalaženje sustava za infekciju. Brojni davatelji internetskih usluga (ISP) blokirali su poruke eho zahtjeva, pa se druge metode često koriste za procjenu mrežne povezanosti. Internetske videoigre, na primjer, često mjere ping odgovore koristeći podatke prenesene tijekom igranja igre, a zatim te informacije prikazuju kao kašnjenje kako bi korisnici mogli procijeniti svoju povezanost.